Najveći i nesumljivo najzagonetniji veliki kameni krug, Stonhendž, u engleskoj grofoviji Viltsajr, sjeverno od Salisburija. Stonhendž se smatrao svetim mjestom, ali je bio iu službi astronomije. Kameni krug je podignut negdje oko 1860. godine pne Time se isključuju Rimljani kao graditelji, a i Kelti, koji su se tek u 6. stoljeću pne pojavili u Engleskoj. Prema tome, kao tvorci Stonhendž smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali čitati i pisati. Ali, kako se veliko kamenje prevozilo na gradilište sa 200 kilometara udaljenih brda Preskel u Walesu?
Ipak, radi se o kamenim gigantima teskim 4.5 tone, takozvanim plavim stijenama. Stonhendž je geometrijski i astronomski točno usmjeren, pa tako liči na mnoge druge kamene tvorevine kojih jos ima u Europi (oko 600). Dr. Alehander Tom, profesor strojarstva na Oxfordu, prvi je 1967. godine otkrio da se u Stonhendž primjenjivala zajednička mjerna jedinica: megalitski jard (2.72 stope). Svi krugovi se temelje na unutarnjoj geometriji koja predstavlja upotrebu pravokutnog trokuta, a to je tek tisuću godina kasnije “službeno” otkrio grčki matematičar Pitagora.
Da su tajanstveni graditelji megalitskih krugova bili i sjajni astronomi, dokazuju stijene za obilježavanje, skele i urezi u brdima. Uz njihovu pomoć mogle su se promatraju zimska i ljetna ravnodnevnica, kao i kretanje zvijezda. Zato im je i bilo poznato “malo mirovanje” Mjeseca prouzrokovano elipsoidnim kretanjem satelita, što se može promatrati svakih 18.6 godina. Engleski astronom ser Fred Hoyle našalio se u vezi s tim dostignućem: “Vjerojatno su imali nekog Newtona ili Einsteina”.
Julije Cezar, koji je za vrijeme rimske okupacije Britanije posjetio Stonhendž, javio je u Rim: “Svećenička zajednica je morala učiti napamet mnoge stihove i često je provodila i 20 godina svog života u tome. Njihovo znanje nije smjelo se zapisuje iz dva razloga: prvo, da bi se tajne sačuvale od javnosti, a drugo, da bi se vježbalo pamćenje učenika. “Ali, s vremenom se to znanje izgubilo. Vjerojatno zauvijek.
Kako su se prevozili veliki kameni blokovi?
U Europi je poznato vise od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomično ogromnih dimenzija. Primjerice, veliki menhir “Bris” u Lokmarijakeru u Bretanji (sjeverna Francuska) vjerojatno je nekada bio visok 50 metara i težak oko 340 tona. Prije mnogo vremena potres ga je srušio i on se raspao na četri dijela. U obližnjem Karnaku više od tri tisuće stijena pravi duge nizove koji strše iznad horizonta. Kako su se prvozile ove ogromne mase? Neki znanstvenici misle da je to bilo moguće uslijed levitacije, odnosno lebdenja, paranormalnlog fenomena pri čemu se predmeti uz pomć duhovnih sila oslobađaju sile teže.
“Megalitnim i kameni krugoni koji se uglavnom mogu naći na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim građevinama čovječanstva, a vjerojatno i najtajanstvenijim, tako da i danas arheolozima predstavljaju zagonetku: nitko ne zna tko je podigao kamena zdanja, a koja im je bila namjena, može se samo nagadjati. “
