Amerikanci i Vanzemaljci Zajedno! Ratna mornarica SAD na portorikanskom otoku Viekes, koje je pod američkom jurisdikcijom, ne samo da isprobava opasna radioakrivna oružja već obavlja i niz drugih eksperimenata uz pomoć vanzemaljaca ili koristeći nihova znanja! Pogubnim posljedicama mnogobrojnih proba na otoku Viekes izloženo je 9.500 stanovnika, sabijenih na jedva jednoj trećini teritorija otoka, dok je njegov najveći dio od ukupno 33.000 jutara praktično pod američkom vojnom okupacijom.

Na dijelu tog teritorija Amerikanci isprobavaju mornaričku artiljeriju, brodske, ali i neke druge vrste raketa i avio-bombe. Također, saznalo se da testiraju i razne vrste streljiva punjene osiromašenim uranom kao i najnoviju vrstu nosača te streljiva. Riječ je o oružju zvanom Palanx blok AB-1 osposobljenom za ispaljivanje čak 2.000 uranijumskih zrna u jednom mahu.
Te zabrinjavajuće podatke otkrio je portorikanski novinar Horga Martin, a oni iako nisu potpuni, potvrđuju od ranije znanu tvrdnju da je otok Viekes u suštini tajni eksperimentalni poligon, a da su njegovi stanovnici eksperimentalni zamorčići.
Ima, međutim, osnova procjeni koju zastupa ne samo Martin, a to je da Amerikanci na otoku isprobavaju i neka druga, u strogoj tajnosti čuvana oružja, koja stanovništvu, ali i flori i fauni Viekesa i okolnom moru nanose fatalne posljedice čiji će se dugoročni zastrašujući efekti tek pokazati u budućnosti.

BRUTALNO PROTIV DEMONSTRANATA

To prokleto otok dospjelo je u žižu interesovanja i pažnje svjetske javnosti u travnju 1999. godine, kada su njegovi stanovnici prodrli na teritorije pod američkom kontrolom i tu se nastanili pod šatorima i drugim improviziranim zaklonima. Na taj način prosvjedovali su protiv ‘pogreške mornarice’ čiji je jedan zrakoplov bombardirao naseljeni dio otoka Viekes, a istovremeno su pokušali i da spriječe nova testiranja svakolikog naoružanja.
Uz zahtjev Washingtonu da se najzad vojska povuče s otoka i da tako stanovništvu, onom koje još nije oboljelo od raka i drugih malignih bolesti, omogući da žive koliko-toliko normalnim životom. Protestantima su se pridružila i dva člana američkog Kongresa – Luis Gutirez i Nilda Velasquez.
Na prosvjed stanovništva Washington je odgovorio u svibnju 2000. godine upadom marinaca među prosvjednike i njihovim uhićenjem. Poslije toga testiranje je nastavljeno nesmetano jer otočani, očito zastrašeni grubom američkom reakcijom na prosvjed, više nisu ni pomišljali da nešto slično poduzmu.
Tim prije, jer su Washington, a posebno Pentagon, jasno i glasno poručili da SAD i ne namjeravaju napustiti otok Viekes jer je ono od ‘nezamjenjive važnosti’.
Novinar Horga Matrin i još nekoliko istraživača onoga što se događalo na otoku iu moru kojim je ono okruženo, američki stav o neophodnim Viekesa uzimaju kao dodatni dokaz da je on za Washington izuzetno značajan ne samo kao poligon za ispitivanje novih oružja, već i za ostvarivanje nekih vidova suradnje SAD sa vanzemaljcima. Ta suradnja Americi omogućuje pristup novim nepoznatim tehnologijama, a vanzemaljcima nesmetan rad na njihovim projektima na Zemlji.
Upravo to je objašnjenje zbog čega je Portoriko s okolnim otocima jedna od zona na našoj planeti sa najvećim brojem registriranih i uočenih NLO fenomena koji su potkrijepljeni i materijalnim dokazima. Drugim riječima, SAD imaju sporazum sa vanzemaljcima, po kojem im osiguravaju toliko potrebne baze na Zemlji i potpuno nesmetani rad u njima, zaštićen američkim vojnim tajnama.
A da ovo nije samo hipoteza novinara Horga Martina, kazuju svjedočenja otočana koji već godinama uporno nastoje dokazati kako doživljavaju učestale susrete s izvanzemaljskim letjelicama, ali i sa njihovim posadama.

OKO BAZE SVE VRVI OD LETEĆIH TANJIRA

Jedan od očevidaca pojavljivanja NLO-a je i 46-godišnji ribar Anhel Enkarnasion. On i njegovih pet mornara su isplovili navečer kao i obično da bi bacili mreže. Nalazili su se na pučini u visini zapadnog fela američke baze na otoku. Nešto poslije jedan sat ujutro najprije su uočili veliki svjetleći predmet koji se lagano spušta prema površini mora. Kada je stigao oko 30 metara od površine, zaustavio se i ostao da lebdi nepomično. Tada su ribari mogli vidjeti da se radi o predmetu u obliku diska, promjera preko stotinu metara.
Čim se zaustavio, s njegove donje strane prema moru bljesnuo je zeleni zrak svjetla i tada je more, bez ikakvog šuma, kao da ga NLO usisava, počelo biva upumpavano u disk. To je trajalo desetak minuta. Tada je zeleni zrak nestao kada je i more prestalo ‘ulazi u disk’ koji se odmah zatim okrenuo i velikom brzinom odletio prema El Junkeu, šumovitom dijelu Portorika gdje je i nestao iz vidokruga.
Mjesec dana od ovog događaja, Enkarnasion i njegova posada bili su u ribolovu na pučini naspram američke baze Garcia kada su u jednoj od tamošnjih brojnih uvala, na čijem su ulazu bili postavili mreže, vidjeli kako se ‘dno osvjetljava snažnom lavom svjetlošću koja se približavala površini ‘. Odjednom, izronio je predmet u obliku diska, čiji su promjer ribari procijenili na oko 30 metara. Nepunih pet sekundi disk je ‘plutao’ po površini da bi se zatim velikom brzinom okomito podigao uvis kada je prestao svijetliti plavom svjetlošću. Ovo se dešavalo na očigled američkih naoružanih čuvara koji osiguravaju bazu kao i najmanje dva američka ratna broda koji su stražarili na pučini. Ni stražari, ni mornari, nisu ničim reagirali na izronjavanje tajanstvenog diska za kojim se u more sručila velika količina vode koju je letjelica povukla sa sobom kada je uzletjela.
Mnogi drugi otočani, koji se također bave ribolovom, ukazuju na činjenicu da se ovakvi i slični fenomeni, uključujući iznenadno pojavljivanje diskova iz mora, veličine od dva do 25 metara koji se zatim vraćaju pod površinu, javljaju samo u blizini i iznad onih dijelova otoka koji su pod emričkom kontrolom.
Otok Viekes. U sredini bijelim je označen dio otoka koji koriste Portorikanci, a ostali dijelovi su pod američkom okupacijom.
Svoj iskaz da dao je i direktor Komunalne poilicije na otoku Viekese, Vilfredo Feliciano, koji je obavijestio o nizu važnih opažanja koje je doživio. Prvo njegovo viđenje odvijala se tijekom ljeta 1997. godine. Oko 21:00 Feliciano je vozio njegov automobil na ruti 997, koja ide od Esperanza do sektora Isabel II.Na jednoj raskrsnici postao je svjestan da jedna intenzivna žuta svjetlost nepomično lebdi na nebu. Zaintrigiran, on je parkirao automobil na cesti i pažljivo promatrao svjetlost. Kaže: ‘To je bio pravi veliki trokutasti objekt, u potpunosti okružen jarko žutom svjetlošću. Činilo se da se nalazi na visini od oko 500 metara iznad tla, na teritoriju koja pripada bazi Garcia. Ono što me najviše zaintrigiralo je to što je bio točno iznad područja gdje je američka mornarica imala piste za slijetanje za svoje avione. U to vrijeme nije bilo vojne vježbe. No, od tog trenutka, shvatio sam da se nešto vrlo čudno događa na prostorima pod kontrolom američke mornarice. Nekoliko dana kasnije, moja žena mi je rekla da je vidjela sličan objekt, noću, točno na istom mjestu gdje sam ga i ja vidio. Sljedeći vikend, dok smo se vozili automobilom, vidjeli smo jedan od onih trokuta. Ovaj put i naši sinovi bili su s nama u automobilu ‘.
Feliciano je u okviru svojih dužnosti imao zadatak da obilazi zemlju zapadno od Viekesa i viđao je kako NLO-i izlaze iz mora i upućuju se na nebo. To se dogodilo u više navrata, između 9 i 11 sati, a ponekad i oko 2 ili 3 u jutro.

VANZEMALJCIMA OBEZBEĐEN NESMETAN RAD

Kadeti Američke mornaričke akademije, inače svi rodom sa Viekesa, koji se školuju u bazi Garcia, uvjeravaju kako u okolici baze često susreću humanoidna bića visoka do 120 centimetara, dugih ruku i jajolikih glava. Kadeti tvrde kako ta bića skoro trčeći, a ponekad i čudno skakučući, ulaze u more i nestaju u njemu. Nešto kasnije, iz njega izlaze u diskovima. Gdje odlaze i što rade, kadeti ne znaju reći. Ali, te letjelice viđaju kada se vraćaju i uranjaju pod more.
Da njihovi iskazi nisu samo plod mašte ili kolektivne halucinacije, potvrđuju i izjave od nekoliko nastavnika Akademije, ali i činjenica da je kadetima zabranjeno da noću izlaze iz baze ili da tada obavljaju bilo kakve zadatke. Što je to tamo što se čuva od ostatka svijeta možemo samo pretpostavljati?

conopljanews.net