Zataškavanja Sa Vrha! Na vrhuncu hladnog rata, NATO snage u Europi su bile u stanju neprekidne borbene gotovosti, dok su, doslovno svakog dana, sovjetski piloti testirali učinkovitost radarskog sustava zapadnjaka. A onda se dogodilo nešto što je više od 30 godina zbunjivalo povjesničare zrakoplovstva i ufologe …!

Tijekom gotovo četrdesetogodišnje straže, neidentificirani leteći objekti su izazivali žestoku glavobolju obje sukobljene strane. U središtu igre mačke i miša bile su posade borbenih zrakoplova, čiji je posao bio da presreću NLO-e i da ih, ukoliko to bude neophodno (i moguće), unište. U svakoj minuti, svakoga dana, par letača RAF-a (Kraljevsko Zrakoplovstvo Velike Britanije) sjedio je u kokpitu aviona, strpljivo čekajući naređenje, spreman da poleti s jednog aerodroma duž istočne obale Velike Britanije.
Jedne mračne rujanske noći 1970. godine, kapetanu američkog ratnog zrakoplovstva na razmjeni u britanskom ratnom zrakoplovstvu, Viljemu Šefneru (slika desno gore), stiglo je naređenje da uzleti i presretne NLO uljeza. Bila je to njegova posljednja misija i početak vrhunske misterije.
Šefner, 28-godišnji otac dvoje djece, bio je iskusan pilot, prekaljen u Vijetnamskom ratu. U rano jutro 9.septembra 1970. godine, njegovoj supruzi je priopćeno da se borbeni avion RAF-a kojim je pilotirao njezin muž, srušio u Sjeverno more. Spasilačke ekipe i obalna straža su dva dana pretraživale okolinu tragajući za olupinom zrakoplova i pilotom. Iako je Avec dio aviona konačno izvađen iz mora gotovo netaknut, tijelo kapetana Šefnera nikada nije pronađeno. Misteriozne okolnosti njegove smrti će uskoro poprimiti dimenzije legende.
Povjerenstvo za ispitivanje nesreće koju je oformilo britansko ratno zrakoplovstvo je pripremila izvješće o incidentu, ali je on pod hitno proglašen tajnim i sklonjen što dalje od očiju javnosti. Počele su kolati glasine o onome što se dogodilo kapetanu Šefneru.
Posadama RAF-a namjerno nisu govorili o vrsti letjelice koju treba presresti. Da li je bila jedna od ruskih ili britanskih? Ili je u pitanju bilo nešto daleko nevjerojatnije? Činjenica da je Šefner poginuo pod vrlo čudnim okolnostima je bila i jedina definitivna činjenica, a kako su godine prolazile, postala je i odskočna daska pričama da je kapetan poginuo dok je pokušavao uništiti NLO.
NLO je postala vruća tema 1992. godine kada je list Grimsby Evening News objavio dva teksta zamjenika glavnog urednika, Pata Otero. Kao novinar početnik 1970. godine Pat Oter je pratio bezuspešnu potragu za pilotovu tijelom. Kada je, dva desetljeća kasnije, misterija opisana u knjizi jednog lokalnog pisca, redakciju lista je nazvao čovjek koji je tvrdio da je bio član prvobitne istražne komisije RAF-a, koja je pregledala ostatke Šefnerovog aviona.
Čovjek je želio ostati anoniman radi vlastite sigurnosti i tvrdio je da je u jesen 1970. godine pojačana radarska aktivnost iznad Sjevernog mora, dok su NATO snage pokušavale locirati razne NLO-e. Tolika aktivnost je rezultirala specijalnom operacijom RAF-a. U 8 sati i 17 minuta navečer 8.septembra, radar dna ŠETLANDSKI otocima je registrirao neidentificiranu metu iznad Sjevernog mora. Smjesta je poslana poruka da RAF presretne letjelicu. Međutim, prije nego što su zrakoplovi uspjeli približiti, NLO je napravio iznenadni zaokret, povećao brzinu na 28.000 km / h i nestao s radarskih zaslona.
Oterov izvor dalje tvrdi da su istoga trenutka alarmirani najviši zapovjedni ešaloni NATO-a i zrakoplovi iz tri eskadrile su poslani u patrolu, u slučaju da se ‘stvar’ vrati. I zaista, ‘stvar’ se vratila. Tijekom te noći je detektirano nekoliko NLO-a. Svaki put bi nestali velikom brzinom, prije nogo što bi zrakoplovi RAF-a uspjeli približiti. U knjizi ‘Istraživač vanzemaljaca’ objavljenoj 1999. godine, bivši policijski narednik koji je u međuvremenu postao NLO detektiv, Toni Dod, dodatno je proširio Oterovu priču. Dodova izvori tvrdili su da je nekoliko sustava za praćenje – uključujući baze RAF-a u Filingdejlu, u Velikoj Britaniji i NORAD u Čajenskim planinama u SAD – bilo u stanju pune borbene gotovosti i da je ‘gotovo sigurno’ i sam predsjednik Nixon pratio što se događa. Dod je čak tvrdio da je NORAD kontaktirao RAF izričito zahtijevajući da u misiju poleti kapetan Šefner, tada pilot na razmjeni u RAF-u.
Prema Otero i Dodu, Šefner je poletio čim se vratio sa trenažnog leta. Radar je sada primijetio NLO na 145 kilometara od otoka Vitbi i Šefner je smjesta upućen u tom pravcu. Informacije o tome što se zatim događalo uzete su iz transkripta RAF-a kojeg se domogao ‘izvor’, a temelje se na komunikaciji između Šefnera i radarske kontrole u bazi RAF-a Petrington na obalama Yorkshirea. Prema transkriptu, Šefner je ugledao plavičast objekt konusnog oblika, toliko sjajan da nije mogao gledati u njega, u pratnji objekta nalik velikoj staklenoj nogometnoj lopti. Kada se Šefner približio opisujući kontroli letenja izgled objekta, iznenada je uzviknuo:
– Trenutak … pričekajte … okreće se i ide pravo na mene … počinjem manevar izbjegavanja …
U tom trenutku kontrola letenja gubi kontakt s kapetanom, a na radarskom zaslonu se vidi kako se Šefnerov avion stapa s nepoznatom letjelicom, kako jedno vrijeme zajedno lete, a onda borbeni zrakoplov počinje gubiti visinu i konačno nestaje sa zaslona. Šefnerov zrakoplov je pronađen mjesec dana kasnije na dnu Sjevernog mora, a kokpit je još uvijek bio zatvoren. U kabini nije bilo pilotovog tijela!

nestancima PILOTA

Smrt i nestanak vojnih pilota kao rezultat neprijateljskih akcija NLO-a, ima dugogodišnji pedigre u misterioznoj i ufološkoj literaturi. Nestanak zrakoplova na letu 19 iznad Bermudskog trokuta 1945. godine, efektno je iskoristio i Steven Spielberg u filmu ‘Bliski susret treće vrste’ iz 1977. godine. Ufološke veza ove misterije je od tada razotkrivena, ali postoje i druge priče. Tu spada i ona o smrti američkog vojnog pilota Thomasa Mantela, čiji se avion srušio dok je pilot ganjao leteći tanjur iznad Kentuckyja 1948. godine. Zatim priča o misterioznom nestanku pilota Frederika Valentića i njegove cesne poslije susreta s NLO kod Bijes strejt u Australiji 1978. godine.
Istražna komisija RAF-a je krajem 2005. godine napokon u javnost iznijela svoju verziju događaja. Zbog čega joj je trebalo 35 godina, prosudite sami? Po njima, ispostavlja se da je NLO veza sa slučajem posljedica loše istrage, a ne činjenica. Priča koju su prenijeli mnogi listovi ne pruža nikakve dokaze osim da je kapetan Šefner doista postojao i da je poginuo u zrakoplovnoj nesreći iznad Sjevernog mora. Činjenice koje je istražna komisija RAF-a dala javnosti, pričaju drugu priču. Najprije, po njima, osnova priče da je zadatak pilota bio presresti NLO nije istinita. Dokumenta s kojih je RAF skinuo pečat tajne, kazuju da čitave te nedjelje nije bilo nikakvog presretanja tuđinskih letjelica. Ipak, kasnije tog mjeseca jest bilo dosta polijetanja, a cilj je bio presretanje ruskog zrakoplova TU-142, koji je špijunirao vojnu vježbu NATO-a iznad Sjevernog mora.
Izvještaj o nesreći povjerenstva RAF-a koji je završen u lipnju 1972. godine otkriva da je Šefner sudjelovao u vježbi TACEVAL (Taktička evaluacija) u noći kada je poginuo. Vježba je bila jedna od mnogih koje je planirala i provodila borbena komanda zrakoplovnih snaga, da bi testirala spremnost svojih vrhunskih pilota. Po definiciji, posada borbenog aviona držana je namjerno u potpunom neznanju je li njihova meta prijateljska ili neprijateljska. Cilj ove specifične vježbe bilo je lociranje i presretanje onoga što je po definiciji bio neidentificirani leteći objekt, sve do trenutka kada bi bio identificiran. Izvještaj otkriva da je Šefnerov ‘NLO’ zapravo bio avion RAF-a Šeklton, koji je, kako se navodi, ‘ušao u zračni prostor Velike Britanije tijekom dana i ostao tu sve do sumraka i tijekom noći’.
Tijekom noći, piloti iz 5. eskadrile u Binbruku su poletjeli jedan za drugim, ne bi li otkrili i presreli uljeza. U izvještaju istražne komisije stoji da je Šefnerovo prvobitno naređenje bilo povučeno još dok je rulao po pisti u povratku sa trenažnog leta i da mu je naređeno da se vrati u bazu. Pravila zahtjevaju da borbeni avion bude u potpunosti servisiran prije ponovnog krene u akciju, ali unatoč iskustvu, Šefner krši pravilo i ekipi za održavanje priopćava da je zrakoplov u redu. U trenutku kada je naređeno polijetanje eskadrile, nekoliko minuta kasnije, Šefner uzlijeće s ostalima iako zna da njegov avion nije pregledan nakon prvog leta. Polijeće na svoju prvu misiju u 20:25 Zulu sati, 8. rujna 1970. godine.
Ono što kapetan Šefner nee zna, jest da je njegova sudbina već zapečaćena. TACEVAL tim dodijeljena promijenjen scenarij vježbe – umjesto izravnog presretanja koje su vježbali, trebalo je poduzeti praćenje i čuvanje mete koja leti malom brzinom. Iako je Šefner imao bogato iskustvo u presretanju, nije bio uvježban za ovu potencijalno rizičnu vježbu u potpunom mraku. Kada je locirao metu, njegov posljednji kontakt s kontrolom letenja bio je u 20.45 sati. Dosje o incidentu sadrži transkript razgovora pilota i kontrole letenja, gdje on opisuje neidentificiranu letjelicu:

Kapetan Šefner: – Kontakt sa svjetlima u ovom području.
Kontrola: – Ponovi.
Kapetan Šefner: – Kontakt sa svjetlima u ovom području.

Pilot potom objašnjava da će isprobati nekoliko manevara da bi je usporio, a kontrola ga upozorava da dobro motri okolinu. Kontakt je izgubljen, a posljednji minuti transkripta sadrže očajničke pozive kontrole pilotu.

Kontrola: C45 Petrington, ne javljaš se – provjeri pravac mete i svoj vlastiti – kraj. C45 Petrington, čuješ li me? – kraj. Čuješ li me? – kraj.

U svjedočenju pred istražnom komisijom, jedan od pilota koji su uspješno završili vježbu te noći i posada Šeklton vidjeli su Šefnerov rizični let ispod sebe na povratku u bazu, a onda je kontakt izgubljen. Povjerenstvo je zaključilo da je u tom trenutku Šefnerov zrakoplov udario u površinu Sjevernog mora. Dva mjeseca kasnije, njegov zrakoplov je otkriven na morskom dnu, 8 km od Flamboro Heda gotovo netaknut, zatvorene kabine. Ispostavilo se da je zrakoplov udario u more malom brzinom i klizao površinom izvjesno vrijeme, prije nego što je potonuo. Misterija nastaje kada je avion izvučen i pregledan. Istražitelji su otkrili zatvorenu ali praznu kabinu, bez pilota! Istražitelji RAF-a su i za ovo našli ‘logično’ objašnjenje. Otkrili su da je sustav za katapultiranje zakazao kada je Šefner pritisnuo gumb. Nije mu bilo druge nego da manuelno otvori kupolu i spasiti se iz aviona koji tone. To mu je i pošlo za rukom, ali je u mraku i panici ostao bez opreme za spašavanje. Slobodan ali bespomoćan, Šefner se utopio u ledenoj morskoj vodi. Dok je avion tonuo, kokpit aviona se zatvorio kada je hidraulički tlak opao. Ovdje je vrlo čudno da kapetan Šefner nije uputio nikakav poziv za pomoć kada je vidio da je u bezizlaznoj situaciji i da avijacija nije poduzela nikakve akcije spašavanja pilota, kakve se uobičajeno čine u ovakvim situacijama.
Supruzi kapetana Šefnera nikada nije priopćena puna istina. Ona se kasnije preudala i odselila u Chicago. Sinovi kapetana Šefnera, Glen i Mike, godinama su pokušavali saznati što se zaista dogodilo s njihovim ocem, ali im je rečeno da je Ministarstvo obrane ‘iseckala’ izvješće o nesreći.
Toni Dod je odbio mogućnost da je slučaj o kojem je objavio knjigu konačno razriješen. On i dalje vjeruje da je posrijedi zavjera vlasti i prikrivanje prave istine. Novinarima BBC-a je izjavio: ‘Sumnjam da ćemo ikada saznati sve o ovom slučaju, jer RAF nikada neće javno priznati da je u nesreću uključen NLO’

conopljanews.net