U ovu šumu, koja se nalazi u Francuskoj i danas je zabranjeno ući. Ona je i danas natopljena bojnim otrovima i prepuna je neeksplodiranih granata. Jedna od bitaka u Prvom svjetskom ratu ostala je urezana u sjećanje cijele Europe. Riječ je Verdenskoj bitci, u kojoj je poginulo čak 300.000 ljudi, a oko pola milijuna je ranjeno.

Posljedice borbi u tom dijelu Francuske vidljive su i danas. U šumu, u kojoj su se odvijala borbena djelovanja, i danas je zabranjeno ući pošto je tlo i dalje otrovno i prepuno neeksplodiranih bombi.

Za Prvi svjetski rat, posebno za borbe na Zapadnom frontu, bilo je karakteristično poziciono, rovovsko ratovanje pošto nijedna od zaraćenih strana nije mogla ostvariti stratešku ofenzivu. Takav je slučaj bio iu Verdenu, gdje su se sukobile Njemačka i Francuska. Na jednom od zidova memorijalnog kompleksa u Verdenu stoji natpis: ˝ “300 dana, 40 milijuna školjke, 300.000 mrtvih”.

Verdun je postao sinonim za strahote rovovskog rata na Zapadnom frontu u razdoblju od 1914. do 1918. godine, i na ogromne ljudske žrtve. Cijela bitka, sa svim svojim gubicima i razaranjima, odvijala se na području širokom oko 40 kilometara, što je uz bitku za Staljingrad čini najdestruktivniji bojištem u povijesti.

Danas se na tom tlu nalazi memorijalni kompleks koji na upečatljiv način prenosi uspomenu na bitku i vojnike koji su se u njoj borili. Što se same bitke tiče, Verdun je bio jako loše branjen, jer je francuska artiljerija bila sklonjena sa lokalnih tvrđava. Ipak, dobri obavještajni podaci i loše vrijeme, koje je odgodilo njemački napad omogućili su Francuzima da dopreme na brzinu dvije divizije u Verdun.

Bitka je počela 21. veljače 1916. bombardiranjem koje je trajalo devet sati. Ispaljeno je milijun granata iz 1.200 topova na 40 kilometara dugom frontu. Nakon toga je uslijedio napad tri armijska korpusa. Nijemci su u toj bitci prvi put koristili bacače plamena, kako bi očistili francuske rovove. Do 23. veljače Nijemci su napredovali pet kilometara i tek poslije toga je francuska komanda shvatila ozbiljnost napada.

Kao iu toliko drugih ofanziva na Zapadnom frontu Nijemci su tijekom napredovanja izgubili artiljerijsku zaštitu. Pošto se bojište neprekidnim bombardiranjem pretvorilo u hrpe mulja bilo je jako teško pokretati artiljeriju. Napredak je osim toga Nijemce doveo u domet francuske artiljerije na zapadnoj obali rijeke Meze. Svako novo napredovanje njemačke vojske postajalo je skuplje, pogotovo što su jedinice njemačke 5. armije napadale u valovima prema jugu, duž istočne obale rijeke.

Do jeseni njemačka vojska je bila iscrpljena. Konačna francuska ofanziva započela je 11. prosinca i odbacila je Nijemce na početne položaje.