Negdje Tamo Gore … Ima li granica veličini NLO-a? To je prilično teško reći. U povijesti astronomije zabilježeno je mnoštvo neidentificiranih objekata čija je dužina prelazila stotinu kilometara! Sedamnaestog studenog 1882. godine kroz zemljinu atmosferu proletjelo je tijelo dugačko 110, a široko 16 kilometara!

Mnogobrojni očevici, među kojima su bili astronomi i specijalisti za spektralnu analizu, tvrdili su da su vidjeli sasvim materijalno tijelo. Ipak, njegov let nije bio praćen nikakvim zvucima.

DŽINOVSKE SJENE

U godinama 1762, 1818, 1820. i drugim, astronomi su na fonu Sunčevog diska pratili džinovska tijela koja su se kretala mimo svih zakona nebeske mehanike! A ponekad je na pojedine nevelike dijelove Zemljine površine, izvan svake ovisnosti od običnih, unaprijed proračunatih pomrčine Sunca – padala tama. Ovo se nije moglo objasniti drugačije nego pojavom nekog divovskog tijela pored Zemlje koje je zaklanjalo Sunce. Ovakvi događaji bili su naročito česti u XIX stoljeću.
Dana 20.marta 1886. godine, u 15 sati, na grad Oškoš (Wisconsin, SAD) iznenada je pala tama. Kroz pet minuta bilo je mračno kao u ponoć. Građane je obuzela panika. Ovo pomračenje koje je trajalo 8-10 minuta, dogodilo se običnog, pomalo oblačnog dana. Kako se kasnije ispostavilo, ‘val totalnog pomračenja’ prošetao se državom sa zapada na istok, a grad Oškoš je bio samo jedan od naseljenih punktova na njegovom putu. Otprilike u isto vrijeme nastupila je, usred vedrog dana, tama u Nizozemskoj. Bila je toliko neprozirna i strašna da su mnbogi ljudi, obuzeti panikom, umrli.
Drugog prosinca u Memphisu (Tennessee, SAD), u deset sati ujutro pao je mrak koji je trajao 15 minuta. Za vrijeme nevjerojatne panike mnogi su digli ruku na sebe ili su se molili misleći da je došao kraj svijeta. Dana 17. travnja 1905. godine, gotovo isto su doživjeli stanovnici engleskog grada Wimbledona. A zamislite koliko treba biti tijelo da bi svojom sjenom prekrilo cijeli jedan grad !? Na kraju, možemo se sjetiti i zagonetnih ‘planeta’ koje se s vremena na vrijeme pojavljuju na orbitama oko Sunca, a zatim iznenada nestaju …
Francuski istraživač Moris de San je, uostalom, istaknuo ideju da vasioni leti mnoštvo ‘umjetnih svjetova’ – kosmičkih brodova koji, moguće, sadrže stanovništvo cijelih planeta. Pri proletanje pored nekog planetarnog sustava ‘umjetno svijet’ šalje u izvidnicu svoje sitne ‘brodiće’ – ono što mi nazivamo NLO-ima. I učestalo pojavljivanje NLO-a na našem nebu možda označava samo jedno: tu je negdje i brod – planeta!

PRELAZAK IZ JEDNOG OBLIKA U DRUGI

Pored najrasprostranjenijih oblika NLO-a, disk, sfera, elipsa, cilindar – postoji i mnoštvo drugih oblika koji pobijaju tradicionalna poimanja aerodinamike. Oni često lete brzinama koje se također ne uklapaju u ovo poimanje, a mogu i da nepokretno vise na nebu. Dana 14. studenog 1989. godine, skupina novinara iz grada Isaka, vozila se službenim kolima seoskim putem. Iznenada su na desnoj strani primijetili svjetleću loptu sa plavičastom nijansom. Ispod nje je svijetlila platforma koja je bila oko tri puta duža od promjera. Lopta se zatim spljoštila, dobivši oblik slova ‘T’, ali naopakog, da bi za minutu naglo zaokrenula udesno. I ‘slovo T’ se preokrenulo. Zatim se postupno u njegovom donjem dijelu formirala lopta, koja se udaljila na sjeveroistok …
Još zagonetnije se ponašao objekt koji je 24. lipnja 1975. godine doletio na teritorije Estonije sa finske strane. Prvo se NLO zaustavio iznad Talina, pretvarajući se čas u trokut, čas u loptu, čas u traku, trepćući metaliziranim bljeskom. Zatim je poletio ka Kehrli, nad kojom je poprimio oblik tetraedra koji se okreće u zraku. Iznad Egvijdusa je opet izgledao kao slovo ‘T’, pri čemu se u donjem dijelu video ljevak, a na gornjem trougaono ispupčenje. Tehničari s televizijskog tornja ovog grada odredili su visinu proletanje objekta – 18 kilometara!
Vojska je pokušala pošalje presretače, ali je NLO bio previsoko. Oko 22 sata poletio je prema kivi mijenjajući oblik: prvo je bio cilindričan, au 22:30 postao je trokutast – dvije strane bleštala su mu narančastim svjetlom. U 23 sata blesak je oslabio i NLO je poletio ka istoku. Iz kohtla-järve video se kao okomito izduženi oval koji se približavao Narvi. U nastupajućem sumraku NLO je snažno zasvetlelo, ali uskoro je sve nestalo.

Dele SE I OPET sastavlja

Za vrijeme sličnih transformacija NLO može se dijeli na sitnije dijelove, od kojih se svaki samostalno kreće. A događa se i obratno – da se nekoliko sitnijih objekata slijevaju u krupniji. Uz to svaki objekt u potpunosti čuva sposobnost mijenjanja oblika. Nešto slično vidjeli su 26. srpnja 1989. piloti zrakoplova koji je letio u Simferopol: od srebrnasto-čelične ‘cigare’ odvojilo se drugo, kvadratno tijelo. Ono je počelo mijenjati oblik, postajalo trougaono, rasplinjavao se i kao da se ponovno obnavljalo. Oba NLO-a su se podizala, spuštala, mijenjala položaj jedan prema drugome … Sve ovo promatrale su i posade četiri druga aviona, a njihovi opisi u potpunosti se podudaraju.
Dana 9. veljače 1990. stariji pastir Beken Usubakunov, iz sovhoza ‘Arasan’ u jednoj područja Kirgistanu, ugledao je iznad brda ognjenu loptu. Pozvao je iz kuće ženu i starijeg sina i svi su vidjeli kako se NLO podijelio na četiri dijela koji su odletjeli u različitim pravcima. Ovi dijelovi su se zatim opet sjedinili, pa se ponovno razjedinili. To se ponovilo tri puta, poslije čega je lopta dobila prvobitni oblik i odletjela prema jezeru Isik-Kul.
Po mišljenju stručnjaka, mnoge transformacije NLO-a mogu samo tako da izgledaju. Objekt samo mijenja kut nagnutosti u odnosu na očevice ili se okreće drugom stranom ka njima. Ako se gasi polovica osvijetljene lopte, očevici smatraju da se ona pretvorila u polulopta. Dana 28. rujna 1984. godine grupa očevidaca je mislila da je disk kome je bio osvijetljen jedan sektor – trokut.
Dioba i slijevanje objekata moglo bi se objasniti pretpostavkom da se NLO sastoji od odvojenih sekcija – monoblokova koji su sposobni da se razdvajaju i odvojeno se kreću. A možda se neki objekti spajaju međusobno kao naše letjelice u zemljinoj orbiti – to nam nije ništa čudno gledati danas na TV-u, pa zašto bi onda bilo čudno očekivati ​​od daleko naprednije tehnologije. Nakon završenog programa NLO-i se opet razjedinjuju i lete na razne strane.
Ipak, i objekti jednake veličine mogu se sastavljaju i rastavljaju, a da pri tome Novoobrazovani tijelo uopće na mora postati dva puta veće. Dovoljno je navesti poznati slučaj koji se dogodio u francuskim Alpama u noći između 1. i 2. studenog 1968. godine. ‘Doktor X’ – koji nije želio otkriti svoje ime – vidio je kako se dva jednaka diska približavaju jedan drugome i stapaju se da bi na kraju ostao samo jedan NLO koji je u ‘doktora’ uperio zrak svjetlosti. ‘Doktor’ i dan-danas na svom tijelu nosi trag tog zraka – svake godine u noći između 1. i 2. studenog na njegovom trbuhu pojavljuje se jasno ocrtan trokut …
Sljedeći telegram poslan je sa meteorološkog znanstvenoistraživačkog broda ‘Viktor Bugajev’ redakcijama novina ‘Pravda’, ‘Izvestija’ i ‘Večernja odes’: ‘Nalazeći se u Atlantskom oceanu primijetili smo leteći objekt ili aparat nalo neobičnog oblika. Prednji dio je svijetlio velikim ognjenim snopom, zauzimajući gotovo polovicu duljine korpusa. Aparat je podsjećao oblikom na konusoidnu cigaru i kretao se malom brzinom s jugozapada na sjeveroistok. Kada je preletio izvjesno rastojanje aparat se, malo se zaljuljavši, zaustavio sasvim nepokretan, tu i tamo se okrećući u krug. Zatim se od ovog aparata odvojio isti takav koji se, ubrzavajući, izgubio u smjeru sjeverozapada. Prvi aparat, ostajući na mjestu, uklonio je ognjeni snop svjetlosti i počeo se kreće ka sjeveroistoku, ubrzavajući kretanje. Visina na kojoj su se nalazila oba aparata bila je približno3-4 kilometra. Nije se čuo nikakav zvuk, odsustvovao je inverzni trag. Vidljivost je bila dobra. Leteći objekt je za ovo vrijeme vidjelo još dvadeset članova posade. ‘

SIVA LOPTA POSTAJE PROZIRNA

Dokumentirano je potvrđeno i osmatranje kada objakat mijenja veličinu. Ponekad je to samo povećanje ili sažimanje svjetleće zone oko NLO-a. Nešto što isprva izgleda metalizirano ili neprovidno pretvara se u nešto nalik na staklo, koje dozvoljava da se vide ‘piloti’ unutra. Evo kako to opisuje T.Tokareva iz Semipalatinsk: ‘Prvog rujna 1990. godine probudila sam se u 5 ujutro od jake buke i udarca. Iznad kuće je lebdjela ogromna lopta, velika kao kuhinja u mom stanu. Bila je sive mišje boje.
Izgledalo je da je unutra neki plamen koji baca odbljesak na zemlju. Jedan ljubičasti zrak osvijetlio je krov i zidove susjedne kuće. Lopta se zaustavila i bila je nepokretna oko 10 sekundi. Buka je utihnula. Sfera je postala prozirna i ja sam ugledala unutar lopte tamne siluete dva bića koja su ličila na ljude. Oni su nešto manipulirali rukama. Zatim se opet začula buka i lopta je počela da se podiže … ‘
Ponekad postaju prozračni samo neki dijelovi NLO-a: prozori, kupola il isegmenti. Voronješki ufolozi istraživali su slučaj kada je ‘lopta’ letjela uporedo sa zrakoplovom i odjednom postala prozračna. Piloti i humanoid iz lopte neko vrijeme su se gledali na nevjerojatno bliskom rastojanju.
I, najzad, jedno od najnevjerojatnijih svojstava NLO-a je sposobnost prolaženja kroz materijalne prepreke, ili, obrnuto, da kroz sebe propuštaju materijalna tijela. Američki ufolog Žak Vale naišao je na slučaj kada je objekt proletio kroz drveće ne povrijedivši ga. U Alma-Ati 26. svibnja 1990. godine kamen izbačen iz praćke proletio je kroz ‘tanjur’! Ovakvi izvještaji navode neke ufologe da poreknu NLO-ima meterijalnost. Drugi počinju dijeliti objekte na ‘tvrde’ i ‘meke’, a pri tome mnogi od njih smatraju da ‘tvrdi’ NLO-i nisu nešto najzanimljivije u ufologiji. Najvjerojatnije je da nepoznati gospodari NLO-a umeju da upravljaju stanjem tvari na razini koji je nama na Zemlji još nedostupan.
Po priopćenju ‘Kazahstanske pravde’, nad ovim gradom na nebu kao da su se pojavila dva sunca. Nakon nekog vremena jedno je uletjelo u drugo i na fonu sunčeve lopte obrazovao se tamni disk koji se ponašao vrlo pokretno: čas se obrtao, čas se dijelio. A u jednom trenutku diskova je bilo veoma mnogo i oni su se prosuli iz osnovnog. Očevici kažu da su se postrojili u određeni niz da bi zatim zauzeli poziciju u klin kao da šalju neke signale …
Ali na koji način se sve to ostvaruje, mi nemamo ni najmanju predstavu – što je možda čak i dobro. Jer čak i upravljanje energijom atoma na najprimitivnijem razini dovelo je čovječanstvo do granice uništenja. Do čega bi mogla dovesti potpuna vlast nad materijom strašno je i zamisliti …

U čigra ‘ŽABA S OČIMA BIKA’

Sredinom lipnja 1992. godine građanin Minska, heroj Sovjetskog Saveza Fjodor Nikolajevič Belević odmarao se kod rođaka u selu Lipniki. Jednog popodneva pošao je dovesti junicu iz seoskog stada koje su, kako je tamo običaj, seljani čuvali po redu. Toga dana pastir je bio Evgenije Jackevič sa ženom i unukom. Razgovarajući s njima, Fjodor Nikolajevič osjetio se rđavo, kao i svi prisutni. Ljude je obuzeo užas. Kao da ih je neki val odozgo utiskivao u zemlju. Iznad njih je, na visini od neka četiri metra, visila lopta promjera tri metra. A odozdo je iz nje virila metalna ‘noga’. Iznenada je nestalo straha. Lopta se malo podigla, ravnomjerno odletjela ustranu i, izvukavši i drugu ‘nogu’, počela se spušta na livadicu iza jelki. Sada je sve njih obuzelo uzbuđenje. Evgenije je vikao: ‘Sada ću ga uhvatiti za nogu !, i potrčao je prema NLO-u. Žena s unukom potrčala je za njim …
Fjodor Nikolajevič je malo zaostao, ali je dobro vidio ono što se zatim dogodilo. Kada je ljudima ostalo oko 10 metara do lopte, ona se malo podigla iznad zemlje i porasla – promjer joj se uvećao oko pet puta, to jest, bio je oko dvadeset metara. Površina je postala srebrnasta. Evgenije Jackevič je bio već na tri-četiri koraka, ali je odjednom pao, kao da se spotaknuo na ravnom mjestu … A lopta se podigla na visinu telegrafskog stupa.
– Bako – povikala je unuka – eno okruglog prozora, au njemu siva žaba, s velikim očima kao u bika!
Troje odraslih, međutim nisu stigli vide isto, ali su primijetili da je lopta dobila srebrnasto-zlatastu boju. Tada je lopta počela lagano da se obrće i kao da demonstrira svoje mogućnosti, da istura i uvlači ‘noge’, i da izbacuje i ubacuje neke antene. Iz nje su na sve strane stali izbijati modri, žuti, crveni i zeleni zrake, kao strijele.
– To je bio ponižavajući prizor. Stajali smo kao začarani – pričao je Fjodor.
Selo se nalazilo oko dvjesto metara od mjesta događaja. I tamo su primijetili loptu i počeli se skupljaju na brdašcu. Nitko nije osjećao strah, svi su bili raoznali. Za to vrijeme pastiri su čuvali kolhozne stado. Lopta je lučno poletjela i spustila se pored krava, koje zbog nečega uopće nisu reagirale na njeno pojavljivanje. Pastiri su poletjeli ka lopti, ali nisu stigli. NLO je počeo da se vrti kao čigra, podigao se, zastao na visini telegrafskog stupa, a zatim munjevito poletio uvis i nestao. Na livadi je ostao krug polegle trave promjera trideset metara.

OBJEKAT OKO MJESECA

Zanimljiva je i priča Miroslava Vujačića: Iako je već prošlo skoro 43 godine od kako se događaj desio, ovo će mi biti prvi put da se nekome obraćam. Neznam zašto to nisam i ranije uradio, ali eto sada postoji internet i mogućnost da se to na neki lakši način prezentira. Sve se to dogodilo još 1969.godine u mjesecu septmbra negdje poslije 20-tog oko 19 sati dok sam se vraćao iz škole. Ono što je još zanimljivije je to što se sve to dogodilo samo nekoliko mjeseci nakon prvog slijetanja čovjeka na Mjesec. Naime kad sam se vratio iz škole zastao sam pred zgradom u kojoj sam stanovao jer mi je pažnju skrenuo komšija koji je gledao u nebo. Bilo je vedro, a mjesec je bio pun i nalazio se na južnoj strani. Ono što je bilo neobicčo je što se iz smjera istoka kretao neki objekata veličine osrednje zvijezde točno prema mjesecu. Mislili smo da je u pitanju meteor, ali smo nastavili promatrati i dalje oko minutu koliko mu je bilo potrebno da se približi mjesecu. Brzina kojom se kretao je oko jedan do dva promjera mjeseca u sekundi, slično kao i meteor. U tom momentu se nije mogla ustanoviti brzina, jer se nije znala koja je udaljenost tijek objekta. Zajedno smo ga pratil dok se kretao točno u pravcu mjeseca. Očekivali smo da će proći pored mjeseca i da ćemo vidjeti neki odraz, međutim na naše iznenađenje kada je taj objekt došao do orbite mjeseca odjednom je stao, ostao u tom položaju 2-3 sekunde. Zatim je nastavio pod kutom od 90 stupnjeva prema gore da se kreće po orbiti mjeseca. Kada je napravio polu-krug oko mjeseca, što je trajalo oko 7-8 sekundi, bez zadržavanja je nastavio istom putanjom da se kreće prema zapadu. Promijenio je pravac udaljavajući se od zemlje. Sekundu ili dvije kasnije veličina odsaja tog objekta se stepenasto smanjivala u nekoliko navrata sve dok se više nije vidio.
Moram napomenuti da nije bilo nikakvih deformacija svjetlosti i refleksije i da je to apsolutni isključeno kao mogućnost. Promjer mjeseca je 3476 km. a udaljenost tog objekta je bila onoliko kolika je udaljenost zemlje od mjeseca oko 300.000 km. Ako se taj objekt kretao brzinom oko dva promjera mjeseca u sekundi onda se može ustanoviti da mu je brzina bila oko 6000 km / sek.Veličinu je malo teže odrediti, ali morao je biti, po mojoj procjeni između 10 i 20 km. da bi imao takav odsjaj veličine osrednje zvijezde. Zamislite objekt koji prelazi udaljenost recimo od Pariza do New Yorka za 1 sekundu a da mu je pritom veličina 15-najstak kilometara. Bez ikakve sumlje odgovorno tvrdim da ono što sam vidio je tvorevina neke izvanzemaljske civilizacije. Ja nemogu a da ne donesem samo jedan razuman i logičan zaključak na temelju svega, a to je da nismo sami u svemiru.

NLO KAO PLANETA

Očima svemirskog teleskopa Hubblea, a navodno i kozmičke sonde Voyager, registrirana je svemirska letjelica elipsastog oblika koja u promjeru ima, ni manje ni više, nego 11.000 kilometara, što odgovara veličini pojedinih planeta! Ovaj divovski NLO nalazi se u Saturnovoj orbiti, po tvrdnji dr Normana Bergün, bivšeg znanstvenika NASE, i autora knjige ‘Misterija Saturnovih prstenova’.
Svemirski teleskop Hubble, kaže dr Bergün, uspio je nedavno da ‘uhvatiti’ u orbiti oko Saturna dva džinovska NLO-a, a detaljne analize snimaka pokazale su da su u pitanju zaista kozmički brodovi kojima upravlja netko inteligentan, a ne asteroidi ili nešto slično. NASA iz razumljivih razloga, nikada u javnosti nije izlazila sa svim svojim otkrićima. Popis onoga što je prećutkivala nije kratak, a najčešće su u igri bili znanstveni i državni interesi, dok je ove druge uglavnom procjenjivala američka vlada. Urađeni su proračuni o tome na koliko bi planeta u Mliječnom putu moglo biti uvjeta za život inteligentnih bića.
Pretpostavka glasi da svaka deseta od 400 milijardi zvijezda u ovoj galaksiji ima svoje planete, što znači da postoji 40 milijardi planetarnih sustava, a ukoliko svaki deseti posjeduje planetu sličnu Zemlji, ostaje četiri milijarde mogućnosti da sretnemo nekog sličnog nama, ili da nam taj, ako je na višem stupnju tehnološkog razvoja od našeg dođe u goste.
S obzirom na gigantske svemirskih brodova koji su za sada u Saturnovoj orbiti, mogli bi početi im spremamo dobrodošlicu.

conopljanews.net