To je medvjed! Ne, majmun! Mozda covek ?! Ili odmetnuti razbojnik? Pustinjak koji je pobjegao od ljudi i svijeta? Posljednji neandertalac koji je zaostao na putu evolucije? Preziveli gigantopek iz treceg roda primata, koji je davno iscezao, dok su se dva reda razvila u dva smjera – jedan u majmuna, a drugi u coveka?
To je, zapravo, snjezni covjek?
Da li uopste postoji?
Takva sumnja ni najmanje ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodica Sherpasa. Postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, ali iu cestim uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok sjede ispunjeni tjeskobama i dok zestokom himalajskom rakijom, koju nazivaju “arak”, razbijaju strahove i utažuju zed. U tim je trenucima postojanje snjeznog divljeg covjeka neupitno. On egzistira, on je tu, u studenoj pomrcini, iza prve nepristupacne stijene, ceka i vreba!
misteriozno bice
Tibetanci ga nazivaju mi-go, što bi se moglo prevesti kao prljavi covjek, Nepalci su mu dali ime metchkangami, sto doslovno znaci prljav, smrdljiv, odvratan, jednom riječju – uzasan; na Pamiru ga zovu alma; na Kavkazu almas ili almast; u istocnom Sibiru chuchunaa (cucuna); au Kanadi i Sjedinjenim Drzavama “bigfoot” (veliko stopalo, velikonozac) i sasquatch, kako su ga nekad nazvali Indijanci. U juznom Brazilu i prostranoj Amazoniji, gdje sam sa znanstveno-novinarskom istrazivackom ekspedicijom boravio u ljeto 1990. godine, saznao sam za njegova tri rodaka – mapinguary, capelobo i pelobo; u Equadoru, Kolumbiji i Venezueli zovu ga jednostavno didi, ali je u latinskoj Americi njegovo najcešce ime – mono grande, što na španjolskom jeziku znaci – veliki majmun!
Divlji covjek nosi još nekoliko imena, ali je – zasigurno – njegovo najpopularnije ime jeti, vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci “yeh” (kamenit kraj) i “the” (zivotinja)! Na nepalskom, kako je poznato, jeti simbolizira – snaznog divljeg snjeznog covjeka!
Bez obzira kakvim imenima ga u svijetu sve nazivali, stanovnici visokih planina i divljih, teško pristupacnih oblasti na našem planetu ne sumnjaju u njegovo postojanje. Naprotiv. Uvjereni su da je on cinjenica kao što je cinjenica da se svako jutro, sunce budi na istoku, a uvece gasi na zapadu. No, druga je stvar što još uvijek nitko ne nudi prave dokaze o njegovom nesumnjivom postojanju!
Dokaze, na zalost, ne nude ni suvremeni istrazivaci, koji se svadjaju i polemisu vec vise od 400 godina, otkako je sredinom 16. stoljeća njegovo postojanje nagovjestio jedan njemacki prirodnjak koji je boravio na neistrazenim azijskim planinama. Jetijevo postojanje pokušali su dokazati i alpinisti, znanstvenici i avanuristi, dokoni bogatuni i brojne medunarodne ekspedicije, ali do sada nikome nije pošlo za rukom da okonca i razjasni tu staru enigmu.
živi fosili
Ljudi su culi uzbudljive price i bezbrojna svjedočanstva; u snijegu i blatu vidjeli i fotografirali neobične tragove; nacrtali bezbroj crteža i skica; sakupili pregršti sasušenog i smrznutog izmeta i dlaka, sto bi trebalo da pripadaju snjeznem covjeku, ali nikada nijedna njegova fotografija, trag ili otisak golemih stopala, niti bilo sto drugo nije razbilo sumnje i potvrdilo njegovo postojanje!
Svejedno, mnogi ga danas smatraju prezivjelom životinjskom vrstom; divljim, majmunolikim covjekom; prezivjelim neandertalcem; “Izgubljenom karikom u lancu ljudske evolucije”, sto je – nekim cudom – zaostala iza “svog vremena” i još uvijek vješto izmice suvremenoj znanosti. Mozda je bas zbog toga, zbog svoje misterioznosti i neuhvatljivosti, jeti i stekao u svijetu tako veliku popularnost. No, ako po strani ostavimo sage i mitove, ako osluhnemo rijeci znanosti – da li je moguce da neandertalski covjek, koji je egzistirao u diluviju (Ledeno doba) još uvijek zivi na prostorima ove planete? Je li moguce da je prezivio?
Vecina znanstvenika odgovorice negativno, ali dr. Myra Shackley, profesorica arheologije na sveucilistima Leicester i Southampton, u Velikoj Britaniji, u svojoj zanimljivoj knjizi “Wild Man” ( “Divlji ljudi”) objavljenoj 1982. godine, smatra (i dokazuje!) Da neandertalci nisu izumrli i da na našoj planeti i danas zive!
Tu je senzacionalnu tvrdnju britanska znanstvenica ponovila iu uglednom časopisu “Antiquity”:
“Bica nalik neandertalskom coveku, prezivjela jos od vremena posljednjeg Ledenog doba u tesko pristupacnim predjelima Himalaje, Sovjetskog Saveza i Mongolije, viđana su do sada bezbroj puta. U Mongoliji ih zovu almasta, što označava divlja kosmata ljudska bića, i oni sasvim sigurno postoje! … ”
Zanimanje dr. Myra Shackley za almasta (ponekad ih zovu kratko – alme!) Datira od 1979. godine, kada je izvjesno vrijeme – kao stipendista British Councila – radila na Sveučilištu u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije. Tih je mjeseci, istrazivala drevne arheološke lokalitete na Altajskim planinama, pa je cesto slusala price lokalnih nomada o pojavljivanju almasta, susretima s njima, njihovom čovjekoliki izgledu i ponašanju.
– Oni postoje! – kaze britanska znanstvenica – i tu nema sumnje!
