Kolekcija Iračkog muzeja u Bagdadu sadrži i mali, običan ćup koji je, unatoč svojoj neuglednost, hvaljen kao najnevjerojatnije otkriće u arheologiji znanosti. Jer, iako je star oko 2000 tisuće godina, on je po svom izgledu i namjeni, očito obloga za električnu bateriju.

Ovaj zagonetni predmet pronađen je lipnja 1936, kada su radnici koji su kopali zemlju za izgradnju nove pruge pored Bagdada, slučajno otkrili jednu drevnu grobnicu. Arheolozi su potom utvrdili da je grobnica bila dio naselja Parcane (od oko 250. prije Krista do 250. godina nove ere). Među ostalim relikvijama pronađen je i glineni ćup ovalnog oblika s čudnom sadržinom – bakrenom cijevi s jednim zatvorenim krajem, jednom željeznom šipkom i nekoliko trošnih komada bitumena (asfalta).

Fizičar Vorte Vinton iz znanstvenog muzeja u Londonu, ispitao je ćup kad je posjetio Bagdad. Bio je inpresioniran: “Stavite neku kiselinu u bakreni sud, bilo kakvu, dobro je i ocat i dobit ćete jednostavnu ćeliju koja će proizvoditi voltažu i dati električnu struju”. Kako je Watson rekao, bilo je očito da je taj predmet električna baterija.

Rekonstrukcija drevne “bagdadske baterije”. Glineni ćup (nešto biši od 18 cm) sadržavao je bakreni cilindar zapečaćen asfaltom (bitumenom). U njemu je bila željezna šipka. Ako cilindar bio napunjen kiselinom koja je djelovala kao elektrolit (vodljivi otopina), električna struja je tekla između željezne šipke i bakrenog cilindra.

Kasnije su mnogo puta testirane replike ovog ćupa i sve su besprijekorno funkcionirale za proizvodnju struje. Čak je iu popularnoj TV seriji “Razbijači mitova” (engl. MythBusters), provjerena funkcionalnost ćupa. Deset glinenih boca postavljeno kao baterije, sok limuna je izabran kao elektrolit koji će pomoći uspostavljanju napona između bakra i željeza (otkriveno je da jedan jedini limun proizvodi veći napon nego jedna baterija). Kada su sve baterije redno povezane, davale su napon od 4 V.

Glavno pitanje koje muči znanstvenike je – Čemu su služile uopće ove “baterije”?