Lokalitet čudnog naziva “Đavolja Varoš” pripada selu, takoće čudnog imena Đake, (potječe od albanske riječi “gjaku” -krv), između 660 i 700 m n. v. koje se nalazi na području opštine Kuršumlija. Zemljane figure ili kako ih lokalno stanovništvo naziva “kule” su smještene u dvije jaruge podijeljene uskom vododelnicom čiji se izvorišni dijelovi spajaju u jedinstvenu erozivnu čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima. Jaruge takoće imaju čudne nazive: jedna je “Đavolja Jaruga” a druga “Paklena Jaruga”.
zemljane figure

Lokalitet čudnog naziva “Đavolja Varoš” pripada selu, također čudnog imena Đake, (potječe od albanske riječi “gjaku” -krv), između 660 i 700 m n. v. koje se nalazi na području opštine Kuršumlija. Zemljane figure ili kako ih lokalno stanovništvo naziva “kule” su smještene u dvije jaruge podijeljene uskom vododelnicom čiji se izvorišni dijelovi spajaju u jedinstvenu erozivnu čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima. Jaruge također imaju čudne nazive: jedna je “Đavolja Jaruga” a druga “Paklena Jaruga”.
Ukupno ima 202 zemljane figure, različitih oblika i dimenzija, visine od 2 do 15 m, širine od 0,5 do 3 m, sa kamenim kapama na vrhu. One nastaju kao rezultat specifičnog erozivnog procesa koji traje stoljećima. Figure se obrazuju, rastu, mijenjaju, skraćuju, postepeno (vrlo sporo) nestaju i ponovo stvaraju. Pod udarom kišnih kapi dolazi do rastvaranja i odnošenja rastresite podloge zemljišta. Međutim, materijal koji se nalazi ispod kamenih blokova biva zaštićen od “bombardiranja” kišnih kapi i spiranja pa ostaje u terenu u vidu začetnih zemljanih stubova – figura.
Povećanje visine stupova potpomaže ubrzana linijska, usmjerena erozija vode koja otiče oko njihovog podnožja vršeći spiranje materjala. Kako je nagib terena na kome se stvaraju figure vrlo strm vertikalna erozija prevladava nad bočnom, što ubrzava odnošenje materjala i stvaranje stupova.
Ovako nastale zemljane stubove ostali klimatski faktori (vjetar, sunčevi zraci, promjena temperature i dr.) Oblikuju u zemljane figure čudnog oblika i izgleda, koje kada se duže promatraju djeluju nestvarno, kako u pogledu oblika i veličine tako i nevjerojatne statičke postojanosti. Djeluje nestvarno, da jedna zemljana figura u osnovi široka tri metra a visoka deset i više metara u vrhu završava debljinom od 20 – 30 cm i takva opstaje desetljećima i stoljećima pod teretom kamenog bloka teškog i do sto i više kilograma …
Ovaj geomorfološki fenomen je jedinstven u našoj zemlji i vrlo rijedak u svijetu. U Europi ima sličnih pojava u Alpama (s obje strane prijevoja Brenner u Austriji i Italiji, kod Bolcana, zatim u Valerijenu, u pokrajini Gornja Savoja, u Francuskoj i dr.). U Americi je poznata “Bašta bogova”. Međutim, u “Đavoljoj varoši” su “kule” brojnije, većih dimenzija i znatno postojanije.
Đavolja voda
Druga prirodna rijetkost u “Đavoljoj Varoši” su dva izvora vode čudnih svojstava. “Đavolja voda” koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u “Đavoljoj jaruzi” je hladan i ekstremno kiseli (ph 1.5) izvor sa visokom mineralizacijom (15 g / l vode).
Sadržaj nekih elemenata (aluminij, željezo, kalij, bakar, nikal, sumpor) je ekstremno visok u odnosu na obične vode za piće, odnosno povećan je za 10 do 1.000 puta. “Crveno vrelo” je drugi izvor koji se nalazi nizvodno, oko 400 m od prvog na aluvijalnoj terasi, odnsono na ravnom terenu. On je manje kiseo (pH 3,5) i sa nižom općom minerizacijom (4.372 mg / l vode). Njegova voda se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog potoka. Zbog oksidacije željeza koga voda sadrži u velikim količinama stvara se crvena terasa lepezastog oblika koja u prostoru djeluje veoma atraktivno.
Čudno izvajane a još čudnije poredane zemljane figure, divljina erozivne čelenke, voda čudnoga okusa i mirisa, mistika i tajanstvenost koju stvaraju zvučni efekti dok duva vjetar utacali su na maštu lokalnog stanovništva da lokalitetu da naziv “Đavolja Varoš”. a sve ove čudne prirodne pojave objašnjava legendama koje je stoljećima izmišljao.
legenda
Nekada davno ovdje su živjeli skromni, mirni svojoj vjeri privrženi stanovnici. To je smetalo đavolu pa im je on spremio “đavolju vodu” da zaborave na rodbinske odnose. Pošto su pili tu vodu, omamljeni mještani riješe da vjenčaju brata i sestru.
Đavolji plan je pokušala spriječiti vila, koja prema legendi i dan-danas drži pod svojom zaštitom ovaj kraj. Vila nije uspjela urazumi svatove, i oni krenuše sa mladencima ka crkvi na vjenčanje. Ona se onda poče moliti Bogu da na neki način spriječi rodoskrnavljenje. Bog usliši njezinu molbu, spoji nebo sa zemljom, dunu jak, hladan vjetar i okameni svatove s mladencima.