U svim krajevima svijeta postoje legende i mitovi koji na sličan način opisuju divove, a vjerodostojnost ovih priča do sada je pokušalo potvrditi više istraživača. Međutim najveći problem uvijek je predstavljao nedostatak konkretnih materijalnih dokaza.
Osim toga, razni mitovi ne poklapaju se baš u potpunosti. Proučavajući razne izvore koji spominju postojanje divova povjesničarka dr Harriet Fišer Vud došla je do zapanjujućeg otkrića.
Dugi niz godina dr Wood je proučavala mitove i legende vezane za divove diljem zemaljske kugle, a najviše materijala sakupila je u južnoj Europi, sjevernoj Africi, Americi i dalekim predjelima Oceanije. U želji da nađe materijalne dokaze koji bi potvrdili da su u pradavna vremena na zemlji živjeli divovi, pretražila je arhive više stotina muzeja, došavši tom prilikom do saznanja da se već stotinama godina svuda po svijetu otkopavaju velike “ljudske” kosti. Najviše nalaza pronađeno je u sjevernoj Americi. O njima su napisani brojni članci, a većina “eksponata” može se pronaći u inventarima muzeja i uglavnom nikada nisu bili izloženi.
Primjerice, 1891. godine u Arizoni su otkopali jedan ogroman kameni kovčeg iz kojeg je izvađen ljudski kostur dugačak 380 cm. Na žalost, starost nalaza ne može se točno odrediti, a kostur se i dan-danas čuva u lokalnom muzeju gradića Kritenden.
Nekoliko desetljeća prije ovog događaja u pustinji Nevade pronađeni su okamenjeni otisci ljudskog stopala duži od pola metra! Godine 1833. u Kaliforniji kod Lompoc Ranča nekoliko vojnika otkopao je kostur dugačak oko 380 cm. čovjeka-diva “okruživalo je” ogromno oružje i ukrašene morske školjke. U lubanji je bilo dva reda zuba. 1888. godine u lipnju mjesecu, deset kilometara južno od čatfilda u Minnesoti u blizini jednog brežuljaka pronađeno je sedam ostataka “ljudi” visokih između 240 i 250 cm. Njihova čela bila su savijena unatrag, a cijela lubanja bila im je izdužena.
U jednoj zabačenoj kotlini u švicarskim Alpama 1941. godine iskopan je kostur dugačak 340 cm, prekriven brončanim oklopom.
Zbog daljnjeg proučavanja (a vjerojatno i radi dokazivanja superiornosti arijevske rase) nalaz je prebačen u Njemačku gdje mu se, nažalost, tijekom Drugog svjetskog rata gubi svaki trag. Ipak su o spomenutom otkriću sačuvane knjige ilustrirane orginalnim fotografijama, ni najveći skeptici ne mogu opovrgnu postojanje ovih divova. Orginalni materijal i dan-danas se nalazi u Berlinskom muzeju povijesti, ali u skladištu, te je dostupan samo rijetkim istraživačima.
LEGENDE O divovima
Dr. Wood u svojoj knjizi spominje nalaze kostura preko stotinu divova o čemu danas postoje samo pisani tragovi, ali ona ih smatra vjerodostojnim dokumentima i zaključuje da su na teritoriju Europe, Amerike i Afrike u praisrorijskom vremenu živjeli divovi.
Sljedeći korak u proučavanju mitskih stvorenja svakako je upoznavanje narodnih vjerovanja, legendi i predanja, koja postoje u svim civilizacijama i narodima diljem naše planete. Dr. Wood je uz pomoć povjesničara književnosti i etnologa legende i predanja svela na tri osnovne vrste.
Prema drevnom židovskom predanju zapisanom u Starom zavjetu “sinovi Boga poslani su na zemlju da pod vodstvom Azazela budu čuvari i predvodioci čovječanstva”. No, ovi anđeli poprimivši ljudsko obličje ubrzo su podlegli različitih grijesima i počevši maštati o smrtnim ženama i vodivši ljubav s njima, zgriješili su. Grijeh ih je sve više vezivao za zemlju tako da su na kraju bili nemoćni da odbace svoje fizičko biće i vrate se u svoj duhovni svijet.
U početku su spopadali samo mlade djevojke, ali kasnije su prešli na starije žene, muškarce pa i na životinje. Iz ovih neprirodnih veza nastali su divovi, odnosno, “Nefilim” (onaj koji je pao). Počinivši stravične zločine na kraju su postali ljudožderi. Tada Bog odluči napraviti veliki potop ne bi li očistio zemlju od svakojakog “šljama”.
U mitovima koji su nastali u antičkoj Grčkoj spominju se jednooki Kiklopi, Titani i zmijoliki Gilgasi, ali njihovu anticipaciju nalazimo u asirsko-babilonskoj književnosti, u poznatom “Epu o Gilgamešu”. Svi oni neodoljivo podsjećaju na već spomenuti biblijski spis o palim anđelima.
Treća vrsta predanja odnosi se na predanje Andskih Indijanaca. Legende o divovima zapisao je asteški kroničar Itlil Ksočitl. “Svi tvrdi da su prvi stanovnici ove zemlje bili divovi, stravična stvorenja koja su činila nevjerojatne zločine i bili su neprijatelj svakog znanog naroda. Ali, i njima je došao sudnji dan kada se priroda preobratila, mora su izašla iz svoga korita a planine se pretvoriše u goruće vulkane. Probuđeni bogovi zauvijek su ih izbrisali s lica zemlje. ”
IZNENADNI NESTANAK DIVOVA
Bića ogromnog rasta i nevjerojatne snage svojim nadnaravnim moćima pokorila su narode koji su živjeli u njihovoj okolici, ukrotili su sile prirode, napravivši zastrašujuće građevine od stijena. Svjedočanstva o ovim grandioznim stjenovitim građevinama za divove i danas se mogu vidjeti u gradu Tiahuanaka ili u drevnom gradu Machu-Picchu.
Mada nekoliko građevina bez ikakve sumnje ukazuje na arhitekturu drevnih Inka, druge građevine koje u svojoj osnovi imaju stijene zatečene na mjestu izgradnje, pokazuju znakove ciklopsa zbog svog položaja, dok su građevine koje leže na stjenovitoj osnovi sačinjene od ogromnih gromada stijena ukazujući na to da je Machu-Picchu dijelom izgrađen vještinom nekog nepoznatog drevnog naroda. Ruševine ukazuju da je taj narod svojim megaliktičkim građevinama pokušao sebi da napravi vječni spomenik. Ove građevine još jedan su dokaz o postojanju divova. Nakon svega dr Wood je ostalo samo to da ustanovi odakle su došla ova divovska stvorenja i pošto već postoje brojni dokazi o njihovom postojanju, zašto su oni odjednom nestali.
“Zadnjih desetljeća stvorene su teorije po kojima se nastanak divova može povezati s postojanjem vanzemaljskih bića i njihovim seksualnim zastranjivanjima ili njihovim genetskim inženjeringom” X, kaže profesorica i dodaje: “Zastupnici ove teorije često se pozivaju na prastare mitove koji kazuju o posjetama vanzemaljskih bića zemlji . Prema najvećem broju tih mitova, došljaci s drugog svijeta dočekivani su vrlo srdačno i smatrani su za bogove. Oni su stupali u spolne odnose sa zemljanima te su iz tih veza stvaren nadljudi, odnosno, titani ili divovi. Tko zna, možda je neki izvanzemaljski svemirski brod stvarno doživio “brodolom”, a njegovi putnici zauvijek su ostali među nama. “
