U selu Vrbovcu nedaleko od Blaca, pojavio se lik, kako mnogi smatraju, Svetog cara Lazara, u drvetu. Ovo neobično znamenje, nastalo “prstom božjim”, i dan danas privlači veliki broj ljudi iz svih krajeva.
Postoji jedna narodna izreka, da je povijest onakva kakav je i narod. Prateći razvoj male varoši Blace ostajemo uvjereni da nismo dovoljno rekli o prošlosti a još manje o sadašnjosti.
Povijest Hrama Sv. Arhanđela Gavrila u selu Vrbovac nadomak varošice Blace počinje još u državi Svetog cara Lazara. Njegova carica Milica vodi porijeklo iz Toplice, kao i njegovi Surać slavni Jugovići. Možda je ovo sveto mjesto po legendi bilo određeno da carica baš tu sazna najbolniju vijest, o stradanju srpskog vojske na Kosovu.
U tom malom mjestu od davnina postojala je simbolično označena crkvica koja je dva puta godišnje okupljala vjernike.
Povijest se poigrala s mještanima i u skorije vrijeme ukazala se potreba, da na tom svetom mjestu sagrade crkvu; Da sve izgleda još mističnije to se u samom drvetu ukazao lik čovjeka. Mada povjesničari još uvijek nisu dali svoje službeno mišljenje o kom liku je ovdje riječ, mještani i posjetitelji sve više u svojim zaključcima dovode u pitanje lik Svetog cara Lazara.
& Nbsp;
Jer kad prođu vremena, burna, ili ona opasnija za pamćenje, jednosmjerna i duga, pa kao što mirna voda odranja obale tako i ona brišu pamćenje naroda; i kad novi graditelji ili rušioci zaravni staze i mjesta gdje su se odvijala značajna zbivanja u životu jedne sredine i jednog naroda, kod čovjeka se budi želja da sazna gdje su mu bili korijeni koje je izgubio. Otuda nastojanje da panj s likom i Hram ostave neizbrisivu i trajnu stranu postojanja čovjeka u vremenu i prostoru.
