Crna magija

Vojska, CIA i NLO-i

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Istražuju, To Jest, zataškavaju! Bivši poručnik američke vojske koji je za CIA-u radio pokraj 1950. godine iznio je nevjerojatna otkrića o ranim njemačkim pokušajima da izrade NLO, te o stvarnim saznanjima amaeričke vojske o NLO-ima. Odjel američke vojske i CIA proučavali su prave slučajeve pojavljivanja NLO iz Plave knjige u kojoj je američka vlada zavela sve slučajeve pojave NLO-a i izvanzemaljskih bića.

Sve ovo je zabilježila i razgovor s američkim oficirom vodila Linda Moulton Howe, u daljnjem tekstu ćemo je skraćeno zvati LMH. LMH kaže: ‘U travnju 1998. nazvala me je jedna osoba iz Kalifornije i rekla da poznaje čovjeka čiji je svekar radio za CIA-u potkraj 1950-i, te da je njegov posao uključivao istraživanja o NLO-ima. Pozivatelj je smatrao da bih trebala razgovarati sa zetom tog čovjeka i pitati ga bih li mogla razgovarati sa 62-godišnjim njegovim svekrom koji živi negdje na jugoistoku SAD. Nakon podužeg razgovora sa zetom, S.D. – čije ću dadi samo inicijale zbog sigurnosti – gdje sam spomenula svoj karijeru Istraživačkom novinarke i TV producentice, redateljice dokumentarnih filmova, radio-izvjestitelja i autorice koja piše o temama u rasponu od znanosti i očuvanja okoliša, pa do zagonetki Zemlje među kojima su i pojave NLO-a – kazao je kako će porazgovarati sa svojim svekrom i obavijestiti me ako dobije dopuštenje da s njime porazgovarati – bilo službeno, tj. s pravom objavljivanja, bilo neslužbeno. S.D. sam uvjeravala da sam voljna, ako je potrebno, razgovarati s njegovim svekrom iu potpunoj tajnosti. S.D. me je kasnije ponovno nazvao i dao mi svekrov broj fiksnog telefona. Dana 2.maja 1998. nazvala sam broj tog bivšeg analitičara CIA-e i Američke vojske kojeg ću zvati ‘Stein.
U prvom telefonskom razgovoru saznala sam više iznenađujućih pojedinosti negoli sam očekivala, te sam Steina upitala mogu li razgovor snimati, bez navođenja njegovog pravog imena, kako bih njegova navodna iskustva mogla podijeliti s publikom radioemisija Dreamland i Coast to Coast AM, koje je tada vodio Art Bell.
Stein je rekao, pod uvjetom da ne otkrijem njegovo ime i sadašnje mjesto boravka ili konkretnu vojnu bazu u kojoj su on i drugi analizirali fotografije i film o NLO-ima s prikaza obdukcije čovjekolikih bića, da pristaje na razgovor jer ne zna koliko mu je života još preostalo. Ali nije želio ugroziti živote preostalih članova svoje obitelji te je tražio potpunu anonimnost.
Nažalost, zahtjeva za anonimnošću sam se naslušala u dugogodišnjim nastojanjima da saznam što američka Vlada zna o planovima i interakcijama izvanzemaljskih bića s planetom Zemljom. Prema mojim saznanjima, na snazi ​​je prisutna politika strogog zataškavanja interesa državne sigurnosti još od 1947., nakon što je predsjednik Harry S. Truman potpisao strogo povjerljivi predsjednički ukaz kojim se javnost i medije držalo u totalnom mraku. Godine 1998. objavila sam neke dijelove snimljenog telefonskog razgovora s Steinom, uz njegov pristanak.
No ubrzo nakon našeg prvog razgovora Stein je primio obavijest svog dugogodišnjeg prijatelja koji je radio u telekom kompaniji u njegovu mjestu boravka. Prijatelj je Steina dojavio da mu se telefon prisluškuje, te da se pita zašto, jer Stein je bio umirovljen i vrlo bolestan. Stein me upoznao sa situacijom, pristao me primiti u svom domu i dopustiti mi da njegovo svjedočanstvo snimim. No, čak su se i te mjere opreza na kraju izjalovile, prekinuvši naše razgovore, i to na iznenađujući i uznemirujući način po Steina, ali tek nakon što sam uspjela snimiti sate i sate razgovora.
Deset godina kasnije, počinjem s iznošenjem niza pravih činjenica – Steinovih tvrdnji jer mislim da je Steina navode vrijedno predočiti javnosti kao moguće izvještaje iz prve ruke o pretpostavljenim operacijama CIA-e iz 1950-ih, u vezi vanzemaljskih bioloških entiteta i njihovih naprednih tehnologija.

Linda Moulton Howe (LMH): Molim vas da mi, za početak, kažete imam li ispravne informacije tj. da ste za CIA-u radili izmedu 1957. i 1960. godine na strogo povjerljivim slučajevima iz projekta Plava knjiga predanih CIA-i, a ne na lažnim slučajevima namijenjenih javnosti u doteranoj verziji Plave knjige?
Stein: Da, na slučajevima koje smo dobivali moj tímto i ja, i koji su obično pristizali izravno meni.

LMH: Tko vam je bio šef?
Stein: Anthony Barden je ime kojim se koristio u CIA-i.

LMH: Je li jos uvijek živ?
Stein: Nije. Potkraj 1950-ih kada sam za njega radio imao je šezdesetak godina. Umro je negdje 1970-ih.

LMH: Je li bio vojna osoba ili civil?
Stein: Bio je civil.

LMH: Koju je funkciju obavljao u CIA-i?
Stein: Bio je zadužen za praćenje situacije u jugoistočnom dijelu SAD. Za svaki dio zemlje postavili su različite ljude. Netko drugi se bavio sjevernoistočnu dijelom; netko treći jugozapadnim; a netko četvrti sjeverozapadnim.

LMH: Zašto je, po vašem mišljenju, CIA podijelila SAD u četiri regije kada se, teoretski, trebala baviti međunarodnom scenom, a ne domaćom?
Stein: Regionalnu su podjelu napravili kako bi uštedjeli vrijeme koje bi se utrošilo na putovanja. U to vrijeme netko je bio zadužen i za rad cjelokupne CIA-e.

LMH: Nije li se FBI trebao baviti domaćim terenom, a CIA međunarodnim?
Stein: Takvo je bilo opće miščjenje, ali u SAD-u CIA je podijelila zemlju na četiri područja. Također smo imali osobu pod čijim je nadleštvom bilo praćenje situacije u svijetu, kao i direktora operacija u Europi. A, naravno, imali smo i špijune u Rusiji i tako dalje.

LMH: Sjećate li se je li u dokumentima i na fotografijama iz 1950-ih koje ste dobivali u vezi neidentificiranih letećih objekata bilo prikaza ili govora o slučajevima mrtvih životinja, tj. njihovih osakaćenih tijela?
Stein: Ne, ništa o usmrćenim životinjama iz dosjea Plave knjige nije dospjelo do mene i moga šefa. U tajnim dokmenta koje sam vidio izdvajao se pad NLO-a kod jednog ranca u Novom Mekksiku 1947. U dokumentu stoji da je to
bio leteći tanjur njemačke izrade s vanzemaljskim hijeroglifima na unutarnjoj i vanjskoj strani oplate. Ustanovili su da je izrađen primjenom metode reverzne mehanike. Mislim da se u letjelici nalazilo nešto što ju je povezivalo s pretpostavkom da su je načinili Nijemci 1938. godine. No, u njoj su bila i vanzemaljska bića. Jedno je još uvijek bilo živo, jedno je umiralo, a mislim da su jedno ili dva bića već bila mrtva.

LMH: Je li CIA imala fotografije tih bića?
Stein: Fotografije sam vidio u našim strogo povjerljivim spisima u vojnoj bazi na jugoistoku SAD-a. Također sam imao odobrenje iz Bijele kuće o slobodnom pristupu strogo povjerljivim dokumentima. Kada sam radio u Washingtonu, u središnjem uredu CIA-e, kada bih našao vremena otišao bih u knjižnicu i proučavao raznorazne spise. Svoju sigurnosnu karticu provukao bih kroz sigurnosni mehanizam i jednostavno ušao. Ondje sam pročitao podatke o letećem tanjuru izrađenom u nacističkoj Njemačkoj.

LMH: Jesu li u izvještaju o padu letjelice u Novom Meksiku ta bića opisana?
Stein: Da, jesu. Vjerojatno ste gledali film objelodanjen u (otprilike) zadnjih pet godina, o obdukciji izvanzemaljca.

LMH: Mislite na bića sa po šest prstiju na svakoj ruci i nozi?
Stein: Da, imaju po šest prstiju. Film prikazuje salu u kojoj se obavlja obdukcija.
NLO-u. Prema fotografijama koje sam imao prilike vidjeti, letjelicom su upravljali dodirom, tj. vršcima prstiju.

LMH: O pločama s otiscima ruku pročitali ste tijekom 1950-ih?
Stein: Točno. U CIA-inom izvješću također se navodi da je ondje bilo izvanzemaljskih hijeroglifa.

LMH: Je li se u tom CIA-om izvještaju spominjalo zašto bi se šestoprsti humanoidi nalazili unutar letjelice navodno izrađene 1938. u Njemačkoj?
Stein: Ne, ali sam čuo druge informacije o Nijemcima, iz 1917. i 1927. kada su imali svoje prvo Tanjirasti vozilo koje može letjeti. Nijemci su u to doba navodno bili stupili u kontakt s vanzemaljcima preko dva medija koji su za njih radili. Pripadali su Društvu Vril koje je radilo na izvornom prototipni modelu kojeg su načinili, a koji je mogao letjeti.

LMH: Kakvo je bilo to Društvo Vril?
Stein: To je prilicno staro društvo u Njemačkoj. Mislim da mu je član bio moj pradjed 1800-ih. Mi smo ovamo došli iz Njemačke gdje smo u to doba bili dio kraljevske obitelji. Vril je bilo društvo s različitim ciljevima u različitim vremenima. Tijekom 1800-ih Društvo Vril se zanimalo za razne industrijske projekte i strojevi. Godine 1917. Vril je održao veliko zasjedanje na kojem je odlučeno da se tada krene u istraživanje alternativnih izvora energije.

LMH: Imate li ikakvih saznanja da je nadahnuće udruge Vril o letjelici u obliku diska poteklo od direktne suradnje sa šestoprstim vanzemaljcima?
Stein: Da, ako se dobro sjećam, kada je Vril gradio tu prvu letjelicu imali su jednog ili dvojicu izvanzemaljaca koji su s njima radili u Njemačkoj gdje su Nijemci ispaljivali rakete iz mjestašca Penemundea na otoku Usedom. Prema dokumentima koje sam pročitao u Washingtonu, ondje je napravljeno prvo Vrilovo vozilo.

LMH: Ima li kakvih naznaka u dokumentima ili izvorima s kojima ste bili u kontaktu u kakvom su odnosu bila šestoprsta bića i naša civilizacija, i koliko to već dugo traje?
Stein: O tome, 1950-ih godina, nisam pronašao nikakve podatke.

LMH: Je li u tim dokumentima bilo ikakvih nagovještaja o porijeklu šestoprstih humanoida?
Stein: Prema onom što sam pročitao o slučaju Roswell, čini se da su ti šestoprsti vanzemaljci došli s dva planeta koje kruže oko Aldebarana, najveće zvijezde u zviježđu Bika.

LMH: Budući da ste radili za CIA-u i imali pristup izvještajima, uključujući onaj o padu letjelice u Novom Meksiku 1947. godine, u kojoj su se nalazila šestoprsta bića te je rečeno da je letjelica izrađena u Njemačkoj 1938. pod nazorom tih bića, jeste li imali kakve spoznaje iz prve ruke o tome jesu li naše vlasti kontaktirali Nijemce i razgovarali o problemu NLO-a?
Stein: Ne, ono što sam pročitao jako me je iznenadilo, a drugih poveznica s Njemačkom nisam uočio. Ali, znam da smo
imali susret s letećim tanjurima i njihovim bićima 1948. godine.

LMH: Gdje?
Stein: Čini se da smo mi (američka obavještajna služba OSS, te britanski MI5 i MI6), saznali da su Nijemci sve svoje tanjuraste letjelice iz podzemnih baza u Njemačkoj 1938. prebacili u Argentinu i na Antarktik. Između 1946. i 1947. Sjedinjene Države su pokrenule znanstveno-istraživačku misiju na Antarktik pod vodstvom admirala Byrda. Ondje smo imali vojni okršaj s vanzemaljcima i njihovim letećim tanjurima; bio je to svojevrsni mini-rat. Sve naše letjelice bile su uništene.

LMH: Kaže li se u tom dokumentu jesu li u antarktičkim letećim tanjurima bili i Nijemci i šestoprsti vanzemaljci, ili samo ti šestoprsti?
Stein: Niti jednog nismo ulovili niti oborili, tako da vojska nije znala tko je letećim tanjurima upravljao, osim što se usputno spominju nacisti. Taj okršaj se dogodio nakon Drugog svjetskog rata. Britanci su nam 1930-ih godina pokzala fotografije tanjurastih letjelica, stoga smo znali da Nijemci imaju leteće tanjure naoružane ‘laserskim topovima’. Kada je Hitler pokrenuo Drugi svjetski rat poslao je sve letjelice koje su Nijemci imali u Argentinu i na Antarktik, vjerojatno u nastojanju da ih sakrije, tako da niti jedna od njih ne padne u protivničke ruke. Hitler je stalno spominiao svoje super-tajno oružje i svi su mislili da se radi o raketama V-2. No čini se da su rakete V-2 bile samo uzgredni elementi tehnologije za izradu letećih tanjura koja se tada razvijala.

LMH: Ali, ako je Hitler očajnički želio pobijediti i pokoriti svijet, zašto se tim diskovima nije poslužio?
Stein: Neki od razloga leže u tim šestoprstim bićima pronađenim na mjestu pada letjelice u okolici Roswella 1947. A postojala je još jedna vrsta vanzemaljskih bića. Moj šef i ja posjetili smo Područje 51 u Nevadi. Ondje sam u jednoj prostoriji video vanzemaljca, ali samo kroz prozor. Unutra nisam ušao.

LMH: Je li bio živ?
Stein: Da, bio je živ. Moj šef je bio ušao te mi je kasnije rekao da to biće uopće ne govori, komuniciralo je isključivo telepatski. Šef je rekao da čim bi pomislio postaviti mu neko pitanje, biće bi na pitanje odgovorilo prije negoli bi moj šef izrekao pitanje naglas. Biće je moglo čitati misli.

LMH: Kako je biće izgledalo?
Stein: Poput tipičnih ‘Sivih’, kako se danas nazivaju, s velikim očima i uskom, šiljastom bradom te malenim nosom, a
umjesto ušiiu imalo je usne otvore bez usne skoljke. Tijelo mu je bilo vrlo krhko i mršavo. Bilo je visoko oko 1,4 do 1,5 metara.

LMH: Sjećate li se izgleda očiju?
Stein: Tamne, podsjećale su na sunčane naočale.

LMH: Po opisu se razlikuje od šestoprstih bića?
Stein: Da, šestoprsti su izgledali gotovo kao … prema slikama koje sam vidio, izgledali su kao mala ljudska bića, barem što se tiče ovalnog oblika lica.

LMH: Vidjeli ste, dakle, dvije vrste čovjekolikih bića?
Stein: Da, ako govorimo o fotografijama šestoprstih bića. Moj se pristup podacima o toj prvoj vrsti vanzemaljaca navodno pronađenih u srušenoj letjelici u Novom Meksiku svodio samo na vizualni pristup fotografijama. Tog smo se vanzemaljca, tzv. ‘Sivog’, dočepali – a rečeno mi je da smo znali nalaziti i druge – zato što su leteći tanjuri imali česte nezgode. A razlog tih nezgoda i padova letećih tanjura leži u činjenici da smo 1950-ih razvili mnogo snažniji radarski sustav za potrebe baza Američkog ratnog zrakoplovstva i kontrola leta. Očito, snažniji radarski signali na neki su način negativno utjecali na pogonske uređaje letećih tanjura. Nakon tih ranih 1950-ih možda su vanzemaljci domislili načinu da izbjegnu naše radare, jer nakon nekoliko godina nisu se rušili kao prije.

LMH: Imate li kakvih podataka o tome odakle dolaze ti krhki ‘Sivi’?
Stein: Ne, radeći za CIA-u o tome nisam saznao ništa.

LMH: Ako ste s vašim šefom posjetili Područje 51 i vidjeli metar i po visokog mršavog humanoida, a prethodno ste čitali izvještaje o šestoprstima, nešto mišićavijim bićima, čije ste slike također vidjeli, niste li smatrali za shodno da se o tome raspitate?

Stein: Da, pitao sam je li to druga vrsta, a oni su samo odgovorili da je biće iz Područje 51 različito od šestoprste vrste. Po mojim saznanjima, od pada u Roswellu naši nisu naišli na druge šestoprste izvanzemaljce. Snimljene su i fotografije s obdukcije šestoprstih bića, poput one prikazane nedavno na televiziji. Na slikama se vidi obdukcija jednog od tih bića s velikom ranom na nozi. Istu takvu ozljedu noge vidio sam i na slikama u vojnoj bazi.

LMH: Kada ste točno radili za CIA-u?
Stein: Od 1957. do 1960. – od isteka moje četverogodišnje vojne služzbe, jer zapravo sam radio u vojsci, au CIA-ine projekte ušao sam na mala vrata.

LMH: Koji ste čin imali iu kojem ste rodu služili?
Stein: Bio sam poručnik u jedinici za vezu Američke vojske, a podučavao sam časnike u jednoj vojnoj bazi.

LMH: Znate li zašto vam je omogućen pristup izvještajima o vanzemaljcima?
Stein: Isprva, imao sam samo TOP serete pristup jer sam predavao radio operacije i kriptografiju za časnike Jedinice za vezu. Zatim sam počeo predavati svih NATO-ovim časnicima koje bi vojska dovela. Poučavao sam europske časnike kao i azijske časnike koji su tada dolazili iz Laosa i Vijetnama i Kambodže. Dakle, imao sam pristup strogo povjerljivim spisima. Moj šef, Anthony Barden, sudjelovao je u radu tajne škole za obuku jedinica za vezu. On je zapravo vodio tu školu namijenjenu vojnom osoblju, ali kao civil, tj. CIA-in operativac zadužen za vođenje vojne škole. Nalazio se u pozadini, ali je u suštini bio pripadnik CIA-e za jugoistočni dio Sjedinjenih Država. Potom se CIA sve više i više počela baviti projektom Plava knjiga, a kada se jednom prilikom Anthony Barden našao u Washingtonu, CIA mu je dala u zadatak da radi na slučajevima koje Ratno zrakoplovstvo SAD-a nije moglo objasniti. U tim slučajevima očevici su bili vrlo vjerodostojni, poput pripadnika državne policije i vojni časnici. Takvi bi se slučajevi slali Anthonyju barden. Javnosti dostupna verzija projekta Plava knjiga u Washingtonu sadržavala je samo objašnjive slučajeve. Zbog toga u projektu Plava knjiga, nakon njegova ukidanja, nije bilo nikakvih opipljivih informacija. Moj šef i ja te naša jedinica od nekoliko desetaka ljudi vidjeli smo fotografije i dokumente o pravim NLO-ima, prikupljene iz projekta Plava knjiga i prebačene CIA-i.

LMH: Do toga vremena, od 1957. do 1960., rekli ste da se administracija Harryja S. Trumana već bila bavila onime što su smatrali vanzemaljskim bićima.
Stein: Da, točno.

LMH: Zašto ste vi bili uključeni u istraživanje neobjašnjenih slučajeva iz Plave knjige ako su vlasti već znale da vanzemaljci posjećuju našu planetu?
Stein: Istina je da je naša vlast to već znala, ali pokušavali su saznati još vise. U našoj jedinici imali smo članove osoblja koji su išli na teren i razgovarali s očevicima.

LMH: Znači li to da zapravo nismo znali kakve su namjere izvanzemaljaca?
Stein: Točno tako. Čak se i Truman pitao što vanzemaljci ovdje zapravo rade, kuda idu i odakle dolaze?

LMH: Koliko je dugo to biće bilo živo i koliko je držano u Području 51?
Stein: Koliko ja znam, kada sam radio za CIA-u od 1957-1960. biće je bilo živo. Ne znam je li umrlo, ili su pripadnici njegove vrste došli po njega, ili se dogodilo nešto treće. U jednom izvještaju, koji nije bio sasvim jasan, pročitao sam da je neka velika leteliea nadletala Područje 51 u Nevadi. Ostale stranice izvješća su istrgnute pa ne znam što se doista dogodilo.

LMH: Je li bilo kakvog spomena o vrsti bića u velikoj letjelici?
Stein: Ne, takvih podataka nije bilo. Izgledalo je kao da je netko pročitao cijeli izvještaj i da je sve bitne podatke izbacio. U jednom sam izvještaju pročitao da je CIA ušutkala – nisu rekli ‘ubila’, petero-šestero ljudi u razdoblju od tri do četiri godine nakon pada letjelice u Roswellu. Nekima su zaprijetili, a neke su ‘ušutkali’, kako stoji u izvještaju.

LMH: Jeste li svog šefa ikada upitali jesu li šestoprsta bića na neki način povezana s tanjirastim letjelicama iz Njemačke 1938. godine, prije Drugog svjetskog rata? Znači li to da su šestoprsta bića pomagala Njemačkoj?
Stein: Da, pomagala su Njemačkoj.

LMH: Jeste li ikada razgovarali s vašim šefom o ovome: kako to da su šestoprsta bića radila za Njemačku, a da su kasnije pronađena u srušenoj letjelici na američkom tlu?
Stein: Iz prve sam ruke znao samo to da se u izvještaju spominju njemački okrugli vazdupni brodovi. Znao sam i to da ih je Njemačka imala određeni broj te da ih je prebacila u Argentinu i na Antarktik.

LMH: Dakle, u dokumentima koje ste vidjeli vlastitim očima između 1957. i 1960. godine spominju se jedino bića s tog ranča u Novom Meksiku. Ne sjećate se točne lokacije ranca, već samo da se radi o Roswellu?
Stein: Da, o ranču u okolici Roswella.

LMH: Je li u dokumentima koje ste pročitali bilo fotografija?
Stein: Da, ali samo fotografija šestoprstog bića na obdukcijskom stolu.

LMH: Kada ste vidjeli te fotografije i izvještaj, jeste li od svog šefa zatražili više informacija?
Stein: U suštini, šef i ja dijelili smo istu sudbinu. Čitali smo iste materijale. Obojica smo nastojali doći do više informacija, ali nismo uspjeli pronaći nikoga tko bi nam nešto više rekao. Ako netko stupi s vama u kontakt i kaže: ‘Imam cjelokupnu sliku i znam sve što se događa’, ta osoba izmišlja, laže, jer na takav način CIA ne radi. Svi koji rade na istom projektu dobivaju zadatke samo u određenim segmentima, tako da nikada ne možete reći da ste posložili cijelu sliku.

LMH: Radili ste iu Ajzenhauerovoj administraciji?
Stein: Jesam.

LMH: Zašto je, po vama, na snazi ​​takva stroga politika zataškavanja vanzemaljske prisutnosti na našoj planeti?
Stein: Nikada mi to nije bilo jasno. Mislim da se radi o zataškavanju koje je jednom započelo i više se ne može zaustaviti. Počeci sežu sve tamo do 1930-ih kada su nacisti izmestila svih tanjuraste letjelice iz Njemačke te kada su radili na raketama V-l i V-2. Zatim je došao kraj rata, pa pad ili padovi letjelica u Roswellu. Potom, početkom 1947., došlo je do sukoba s letećim tanjurima i sa, kako su ih nazvali, ‘nacistima’ na Antarktiku. Prema teoriji moga šefa o čitavoj toj stvari, dolje na Antarktiku izgubili smo bitku i sve naše zrakoplove jer letećim tanjurima nismo bili dorasli. Laserskim topovima na tanjirastim letjelicama nikako se nismo mogli suprotstaviti, a kretali su se tako brzo i lako na njih nismo mogli niti pucati. Moj šef i ja razgovarali smo s nekim ljudima o tome kako se, nekako u isto vrijeme, počeo provoditi Marshallov plan. Slutili smo da je između nacista i Argentine te naše vlade došlo do nekakvog dogovora. Smatrali smo da je to bio razlog početka provođenja Maršaslovog plana za obnovu Europe. Morali smo ga početi provoditi, kako bi nacisti u Argentini bili zadovoljni. Takva me situacija podsjeća na situaciju gdje rat dobivamo, ali se kasnije predajemo, plaćajući za taj rat.

LMH: Ako mnogo naših aviona srušeno od strane diskova s ​​laserskim topovima kojima su upravljali nacisti u sardnji sa šestoprstim bićima, zašto bi taj susret bio ograničen na područje Antarktika? Zašto nacisti i ta bića u istim tim letećim tanjurima nisu jednostavno pročešljali nebo diljem svijeta i obarali sve avione i na kraju preuzeli kontrolu?
Stein: Mislim da je SAD, kada se dogodio taj okršaj na Antarktiku gdje smo tako gadno potučeni, počeo raditi na Maršalovom planu obnove Europe. Bilo je to gotovo poput mirovnog sporazuma: ukoliko razrušenu Europu ponovno izgradimo, vanzemaljci neće dirati naše gradove.

LMH: Marshallov plan je predstavljao, na neki način, našu kapitulaciju pred nacistima i vanzemaljcima?
Stein: Po mojem mišljenju, da.

LMH: Ali to ne objašnjava … ako su imali takvu vrstu izvanredne tehnologije, zašto jednostavno nisu preuzeli kontrolu nad cijelim svijetom?
Stein: Ne znam.

LMH: Ne razumijem zašto su njemački nacisti izgubili Drugi svjetski rat ako su im pomagala šestoprsta bića koja su imala takvu tehnologiju i koja su podučavala naciste kako da izrade svoje napredne zračne brodove. Na ovom planetu ista ta bića mogla su učiniti što god su htjela. Prema tomu, zašto nisu krenuli na Sjedinjene Države, Englesku i Australiju, tj. Saveznike, ako su već na Antarktiku pokazali da iz zraka mogu skinuti svaki zrakoplov kojeg žele?
Stein: Ne znam.

LMH: Jeste li ikada vidjeli neki poduži tekst u spisima izmedu 1957. i 1960. o namjerama šestoprstih bića ili onih drugih, manjih i krhkijih Sivih?
Stein: Nisam.

LMH: Kada ste otišli iz vojske?
Stein: 1960. godine.

LMH: CIA-u i vojsku napustili ste u isto vrijeme?
Stein: Da. U našoj CIA-inoj vojnoj skupini u to nas je doba bilo dvadeset i četvero, a dolazili su i novi ljudi. U CIA-i zapravo nema odlaska u mirovinu. To vam je poput drevne gladijatorske skupine: o starosti i umirovljenju ne morate brinuti. Moj je šef umro sredinom 1970-ih. Kada sam prvi put ušao na mala vrata te sam, pomažući mu, dobio pristup strogo povjerljivim dokumentima, nikada se u CIA-i nisam služio svojim pravim imenom. Koristio sam se konspirativnim identitetom. Jedini razlog što sam se izvukao, moglo bi se reći, živ u to rano doba 1960-ih, nakon četiri godina službe, bilo je ime kojim sam se koristio. U to doba, dva tjedna nakon što sam izašao iz službe, CIA je organizirala skupinu koja je preuzimala tijela beskućnika koji su u središtu grada, nedaleko naše vojne baze, umrli zbog alkoholizma ili predoziranja drogom. Ta skrovita skupina ‘krstila’ je te mrtve ljude imenima kojim smo se ja i
ostali koristili u CIA-i. Potom bi tijelo ili tijela kremirali, a pepeo rasuli kako nitko ne bi mogao ponovno iskopati ostatke. Par tjedana nakon mog odlaska ime kojim sam se služio u CIA-i završilo je svoju karijeru i osvanulo ‘mrtvo’. Jednostavno se ugasilo. Od dvadeset i četvero ljudi koji su bili u toj CIA-inoj jedinici, moj šef je umro prirodnom smrću, a ja sam otišao, ali iz te jedinice preostao sam samo ja. Ostali nisu jer su postali špijuni u Rusiji i Turskoj te su, naposljetku, svi ubijeni. Ja sam se uspio izvući živ zahvaljujući pomoći moga šefa, ali moja žena o tome nije ništa znala sve do prije otprilike godinu dana.
Sve na čemu smo radili držano je u strogoj tajnosti trideset ili trideset i pet godina. Dakle, do sredine 1990-ih tajnost je pomalo izblijedjela i danas imate mnogo ljudi koji istupaju u javnost, poput onog vojnog časnika koji je napisao knjigu ‘Dan nakon Roswella’. Sada i ostali iznose ono što znaju jer osjećaju da to mogu učiniti bez opasnosti po svoju sigurnost.

conopljanews.net

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

Saznajte više o astrologiji kontaktiranjem astrologa koji će Vam pomoći da se uz razgovor, tarot i proricanje oslobodite štetne crne magije i unapredite Vaš život poznavanjem horoskopske karte.

SKIDANJE CRNE MAGIJE- poziv do rješenja Vašeg problema

#SIGURNO

#BRZO

#POMAŽE

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM