Crna magija

U letećem tanjuru!

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

U leteći tanjur!

Među brojnim slučajevima NLO otmica ovaj je svakako izazvao veliku senzaciju. Bračni par Betty i Barney Hill vozili su se kroz National Forest Area u New Hampshireu. Tada su ugledali veliki objekt koji se kretao velikom brzinom. Zaustavili su se kako bi ga bolje pogledali s dalekozorom koji su imali.

Ponovno su nastavili vožnju kada je objekt promijenio smjer i počeo im se približavati. Kada se objek približio automobilu Barney je izašao i ponovno pogledao prema objektu. Objekt je imao prozore na prednjoj strani, a kroz njih je izlazilo bijelo-plavo svjetlo. Barney je, gledajući objekt, vidio nekoliko spodoba unutar objekta koje kao da su nešto popravljale u žurbi. Jedno od stvorenja pogledalo je na njih. Barney je postao histeričan i stalno je ponavljao da će ih oni zarobiti. Ušli su u automobil. Motor od automobila je cijelo vrijeme radio.
Krenuli su dalje prema Portsmouthu. Stigli su sa dva sata zakašnjenja a da nisu mogli objasni gdje su bili i što su radili. Nedugo nakon bliskog susreta zdrastveno stanje bračnog para Hill pogoršalo se. Bârna porastao krvni tlak, a Betty su počeli mučiti teški snovi.
Evo kako je Betty opisala jedan od snova: Betty vidi iza jednog zavoja desetak ljudi kako su blokirali put. Spodobe ih nagovaraju prijateljski napustiti automobil. Bili su visoki oko 150 centimetara, sivu kožu i činilo se kao da su bez kose. Imaju pet prstiju, mali nos i mali tanki prorez umjesto usta. Neznanci ih odvode kroz šumu i umirivaju Betty govoreći kako je sve u redu. Stižu na čistinu gdje se nalazi leteći tanjur. Ulaze u letjelicu, a Betty je pokušava opisati. Nema prozora, bez svjetla. Odvode Barnié u posebnu sobu, a spodoba objašnjava Betty da ih ne mogu ispitivati ​​zajedno i da će sve biti u redu. U prostoriji u kojoj je Betty nalazi se ljubazno stvorenje koje je pita koliko ima godina, ima li djece i tome slična pitanja. Zatim Betty mora legnuti na krevet, a stvorenja joj skidaju majicu i provjeravaju je.
Velikom iglom ubada ju je u pupak da bi vidjeli jeli u drugom stanju. Ubod je bolan sve dok ne dođe stvorenje koje joj stavi ruku pored očiju i tada bol prolazi. Time testiranje završava. Ispitivač odlazi, a Betty ostaje s ‘vođom ekipe’. Upuštaju se u razgovor. Nakratko razgovor prekida ulazak druge spodobe. Nakon razgovora između njega i ‘vođe’, on se vraća i dira Betty zube. On se zavarao činjenicon što Barney nosi zubalo pa se čudi kako se njezini zubi ne miču. Betty mu pokušava objasniti, ali ‘vođa’ ne razumije. Pita je što je to vrijeme i kako ga ljudi mjere. Nakon razgovora Betty taži nešto kao dokaz. Neznanac joj daje knjigu s police. Tada se razgovor nastavlja, ali je riječ o astronomiji. Betty mu govori da ne zna mnogo od astronomiji, ali da na Zemlji postoje mnogi koji puno znaju o tome. Tada ulaze neznanac i Barney i tada se spremaju izaći iz letjelice. Na izlazu ‘vođa’ je zaustavi i oduzme joj knjigu s objašnjenjem kako se ostatak posade ne slaže da ostave nikakvi dokaz o njihovoj posjeti. Izlaze iz letjelice i ulaze u automobil. Nastavljaju svoju vožnju.

Njihova priča došla je i do astronoma Valtera weba. On je proučio njihov razgovor i rekao da je mišljenja da govore istinu, ako izuzme neke nesigurnosti i tehničke detalje. Predlagao im je hipnozu. Betty je tada dublje počela razmišljati o svojim snovima. 4. Prosinca, 1963. godine pojavili su se kod poznatog bostonskog psihijatra Benjanin Simona. Ispitivanje je započelo jednostavnim pitanjima iz života tako da se to pretvorilo u hipnotičko-psihoanalitički razgovor. Barnijev iskaz bio je kratak. Pokušao je ući u automobil, ali su ga bića uhvatila i izvukla van. Uveli su ga u disk i podvrgli nekakvom ispitivanju. Pregledavali su mu grlo i kralježnicu.
Betin iskaz je bio duži. Betty su uveli u prostoriju s instrumentima i isto tako podvrgli ispitivanju. Nakon ispitivanja uslijedio je razgovor o astronomiji. Betty je pitala ‘vođu’ odakle dolaze. On je samo upitao dali poznaje svemir, na što mu je ona rekla da zna malo ili ništa. Tada je vođa s jedne police izvadio kartu. Na toj karti bili su ucrtani krugovi s mnoštvom crta. Upitala ga je što sve to znači. Krugovi su simbolizirali zvijezde, deblje linije trgovačke puteve, tanje koridorima kojima se rijetko koriste, a isprekidane smjer kretanja njihovih ekspedicija. Pitala ga je odakle on dolazi, a on umjesto da odgovori pita je gdje je na karti država. Ona ne zna. On odgovara kako nema svrhe reći odakle on dolazi, ako ne zna gdje je država. Vraća kartu na policu. Time je seansa završila. Dr. Simon je predložio da nacrta kartu prema sjećanju. To bi možda pomoglo u otkrivanju odakle su došli otmičari bračnog para Hill. I tako je Betty nacrtala kartu po sjećanju. Bila je to obična karta bez pobližih oznaka sve dok se za nju nije zainteresirala Majorie Fish, astronom-amater.
Napravila je trodimenzionalni model karte i pokušala naći neku zvjezdanu skupinu koja bi odgovarala toj karti. Nakon 5 godina mukotrpnog traganja čini se da je potpuno uspjela. Taj model došao je u ruke astronoma Terencea Dickinsona. Napisao je da je model učinjen s točke udaljenosti nekoliko svjetlosnih godina od zvijezda Zeta 1 i Zeta 2 Reticuli, ako se gleda natrag prema suncu i zvijezdi 82 Eridani, koja je Optrilike na pola puta između nas i zvjezdane grupe Reticuli. Nakon bliskog susreta iu kući su se počele događati neobične stvari. Električne stvari su se tajanstveno počele kvariti, a oko kuće čuli su se neobični zvuci. Betty tvrdi da je njihov telefon bio prisluškivan od strane Američke avijacije i organizacije koja sebe naziva Federalni Agency. Događaj koji su doživjeli Betty i Barney Hill možda i nije istinit. Ali zašto bi prisluškivanje telefona i trošenje brdo novca za seanse bilo potrebno!?
..Mi se vozimo. Barney tlaka kočnice, one škripe, i on zavija ulijevo veoma oštro. Ne znam zašto to čini, izgubit ćemo se u šumi. Prolazimo kroz jednu krivinu. Sad nam iz šume prilaze ONI. Ima nešto čudno na prvom biću koji nam prilazi. Počinjem se plašim: moram se izvučem iz kola i sakrijem se u šumu ..

Evo kompletnog razgovora s Barnier i Betty Hill koji je vođen s njima pod DUBOKOM hipnoze. Razgovaraju dr. Simon, profesor Hajnek, Betty i Barney Hill.

Dr SIMON: – Jeste li bili uvučeni u leteći tanjur?
BARNI: – Mislim da sam bio odvučen.
Dr SIMON: – Jeste li bili odvučeni?
BARNI: – Da. Ne želim vjerovati da sam bio odvučen, pa kažem da mislim da sam bio, jer to mi olakšava da prihvatim nešto što ne želim shvatiti kao činjenicu, kao nešto što se dogodilo.
Dr SIMON: – Shvaćam. Ali, zašto vam je teško da je prihvatite?
BARNI: – Zato što je sve to jedna čudna priča. Da mi je netko drugi rekao da se nešto tako njemu dogodilo, ja mu ne bih vjerovao, a vraški mi je mrsko da budem optuživan zbog nečega što nisam učinio kad znam da sam to učinio.
Dr SIMON: – A zbog čega vas optužuju?
BARNI: – Ne vjeruje mi se da sam učinio nešto, a ja znam da sam to učinio.
Dr SIMON: – Pa, pretpostavimo samo da ste vi apsorbirali Betin san?
BARNI: – Volio bih da je tako!
Dr SIMON: – Voljeli biste da je tako?! … Je li to točno?
BARNI: – Ne … (zatim počinje viče). Nije mi se svidjelo to što su radili sa mnom. Nije mi se sviđalo što me dodiruju!
Dr SIMON: – U redu, u redu. Sada vas ne dodiruju, uopće vas ne dodiruju … Ali, ostavimo to. Sada će profesor Hajnek razgovarati s vama i vi ćete provoditi njegove upute kao da vam ih ja dajem. Odgovarat ćete na sva pitanja koja vam bude postavljao …
HAJNEK: – Barney, sjetite se svega, a ja od vas tražim da mi kažete što se događa. Vi ste upravo čuli ‘blip-blip-blip’, a ja želim da mi kažete kako je to zvučalo, a zatim da vas dvoje ponovo sve doživite i kažete mi što se događa dok se vozite kolima niz drum.
BARNI: – Betty, ono je tamo … Ono je tamo vani, Betty. Oh, Bože, to je ludost! Ja idem preko jednog mosta – nisam više na drumu broj 3. Oh, Bože! Oh, Bože! Oh, ja ne verujemm to. Ne želim ići naprijed …
Dr SIMON: – Nastavite, Barney. Vi se sjećate svega jasno … svega jasno …
BARNI: – Ja sam izvan kola, idem niz drum u šumu. Tamo je neka narančasta svjetlost; tamo ima nešto. Oh, kad bi imao svoj revolver. Idemo uz rampu. Volio bih da zamahnem rukom, ali ne mogu. Volio bih da udarim, ali ne mogu. Moja osjećanja – moram udarim, moram udarim! … Nešto je udarilo moje noge i sad sam u nekom hodniku. Ne želim ići naprijed. Ne znam gdje je Betty. Nisam ozlijeđen. Sav sam utrnuo. Nemam nikakav osjećaj u prstima. Noge su mi utrnule. Nalazim se na stolu!
Dr SIMON: – U redu je. Možete tu da zastanete. Vi ležite na stolu, ali ste mirni i opušteni i sada ćete se odmarati sve dok ja ne kažem ‘Slušajte, Barney’. U međuvremenu, nećete čuti ništa od onoga što ću ja sada govoriti … Betty, šta se dešavalo s vama?
BETI: – Mi se vozimo. Barney tlaka kočnice, one škripe, i on zavija ulijevo veoma oštro. Ne znam zašto to čini, izgubit ćemo se u šumi. Prolazimo kroz jednu krivinu. Sad nam iz šume ONI prilaze. Ima nešto čudno na prvom čovjeku koji nam prilazi. Počinjem se plašim: moram se izvučem iz kola i sakrijem se u šumu …
Dr SIMON: Stanite, Betty. Dobro razmislite što se dalje događalo.
BETI: – Hoću otvoriti vrata kola i da pobjegnem, da se sakrijem u šumi …
HAJNEK: – Jeste li ikad ranije vidjeli nešto što bi bilo makar samo nalik na to?
BETI: – Ne!
HAJNEK: – Je li Mjesec to obasjavao? Jeste li vidjeli Mjesec u isti mah?
BETI: – Noć je bila puna mjesečine. Nije bilo baš sasvim vidljivo kao po danu, ali mogla sam vidjeti. Ono se nalazilo na zemlji, a oko njegove ivice bilo je nešto nalik na obruč.
HAJNEK: – Da li je počivalo na nogama ili je ležalo na zemlji?
BETI: – Obruč je bio malo iznad zemlje, a bila je i jedna rampa koja se spuštala naniže.
HAJNEK: – Koliko je veliko ono bilo? Usporedite ga s čecim što vam je poznato po veličini?
BETI: – Pokušala sam razmislim …
HAJNEK: – Da li bi odgovaralo usporedba s jednim željezničkim vagonom? Je li ono bilo veće ili manje?
BETI: – Ne mogu predstavim sebi veličinu vagona. Da se spustilo tamo, vani, na ulici, rekla bih da vidimo … Rekla bih da bi se protezalo od kuta na pročelju kuće do garaže iza kuće …
HAJNEK: – O čemu ste mislili dok ste prilazili sve bliže i bliže tom objektu?
BETI: – Da pobjegnem odavde, ako bi mi to bilo moguće.
HAJNEK: – A zašto niste mogli?
BETI: – Izgleda da nisam mogla. Ja … ovaj … njihov čovjek se nalazio pored mene. Sve što sam mogla reći bilo je: ‘Barney, Barney, probudi se!’ Onaj čovjek me je upitao da li se Barney zove Barney. Nisam mu odgovorila. A onda kad smo stigli – ja sam to vidjela – znala sam da će oni tražiti od nas da pristanemo na stvar. Nisam željela da pristanem. A on mi je govorio da se ne protivim, jer oni žele samo da obave neke jednostavne ispitivanja. Čim budu gotovi s tim, govorio je, ja ću moći da se vratim u kola.
HAJNEK: – Jesu li vam rekli odakle su došli?
BETI: – Ne.
HAJNEK: – Kakvu su vrstu zvukova pravili?
BETI: – Bilo je to kao … riječi … zvučalo je kao riječi …
HAJNEK: – Engleske riječi?
BETI: – Ne.
HAJNEK: – Ali vi ste ih razumjeli ?!
BETI: – Da!
HAJNEK: – Kako to objašnjavate?
BETI: – Bilo je – sve što mi pada na pamet – kao učenje francuskog …
HAJNEK: – Učenje francuskog?
BETI: – Da.
HAJNEK: – Mislite li da je to bio francuski?
BETI: – Ne, ali bilo je kao učenje francuskog. Kad prvi put čujete francusku riječ, a vi o njoj mislite na engleskom!
HAJNEK: – Shvaćam, i tako, vi ste čuli te zvukove na nekom jeziku i shvatili ste ih kao da su bile na engleskom, zar ne?
BETI: – Da.
Dr SIMON: – Slušajte, Barmi, vi sada možete me čujete. Osjećate se udobno i opušteno … Oni su vas uveli unutra i položili na stol.
BARNI: – Da.
Dr SIMON: – I razgovarali su s vama, zar ne?
BARNI: – Da.
Dr SIMON: – Recite nam kako su govorili: odgovorite profesoru Hajneku na to pitanje!
HAJNEK: – Jeste li ih vidjeli kako otvaraju usta, i ako je tako, koliko su ih široko otvarali?
BARNI: – Njihova usta su se pokretala i ja sam mogao da ih vidim!
HAJNEK: – Pokušajte mi kažete kakvi su to zvuci bili i da li su predstavljali nešto što vam je poznato. Da li vam pada na pamet neka životinja koja proizvodi zvuke slične onima koje su oni pravili ?!
BARNI: – Ne.
HAJNEK: – Kakvi su to zvuci bili?
BARNI: – Drhtavi zvuci, oh, oh, oh …
HAJNEK: – Što ste mislili o njima i da li ste išta mislili o njima?
BARNI: – Mislio sam samo o tome da bih volio da zamahnem svojom pesnicom …
HAJNEK: – To je bilo dok ste ležali na stolu?
BARNI: – Da. Htio sam se boriti. Nisam znao gdje se Betty nalazila, ali svaki put kad sam poželio da se pokrenem ili borim, ona jarka svjetlost u mojoj glavi bi me stišavala i umirivala! …
HAJNEK: – Kažete, svjetlost? Oni su vas ispitivali svjetlosnim zrakama?
BARNI: – Da.
U nastavku razgovora pod hipnozom, koji je trajao oko sat i pol, Hilovi su detaljno opisali sve što se s njima događalo paluba jednog letećeg tanjura. Čovjekoliki kreature su na njima, izgleda, izvršili mnoge eksperimente: uvlačili neku iglu u pupak Betty Hill, skidali jedan sloj s noktiju, brijali dlake sa tijela itd. Na kraju, čudni neznanci su ih pustili, ali tek pošto su im prethodno dali hipnotsku sugestiju da se ne smiju sjećati ničega što im se dogodilo! …

DOGAĐAJ NA RECI

Sličan događaj doživjeli su i dvojica radnika sa brodogradilišta, 42-godišnji Charlie Hikson i 19-godišnji Kelvin Parker, koje su, za vrijeme pecanja, neobične kreature odnijele u leteći tanjur gdje su na njima, po svoj prilici, izvršeni mnogi eksperimenti. Razgovor s Hiksona zabilježen je i na magnetofonskoj traci. Snimak počinje Čarlijevim uzbuđenim glasom:

-… Čak i ako mi se cijela zemlja bude smijala, ispričat ću što sam vidio i doževeo. Ne očekujem da mi itko povjerovati, jer to je doista bilo nevjerojatno! U Čarlijev glasu se osjeća zbunjenost i strah.
– Moram znati što se dogodilo – konstatira monotonim glasom šerif.
– Počnite od pocetka.
– To pričam već treći put.
– Moramo biti sigurni.
– Dobro, dobro. Ja i Calvin, ovaj momak, on radi sa mnom, išli smo uz rijeku, pokraj silosa. Upecali smo nekoliko ribica, pa sam rekao Kelvinu: Sinko, pođimo do starog brodogradilišta, tamo ima boljih komada …
– Momak je vaš sin?
– Ne, ne. Samo prijatelj i zemljak. Došli smo do tamo i počeli pecati. Ne znam kako. . . mora da smo to obojica ugledali istovremeno. Modru svjetlost. Malo je kružila …
– Na kojoj je bila visina?
– Teško je to reći. Nije bila previše blizu, dvije-tri milje. Iznenadili smo se što na nebu vidimo tu modru svjetlost. Privukla nam je poglede. Tad, u brzini, spustila se nad rukavac. Ovako, pola metra, metar iznad tla.
– Blizu vas?
– Dvadeset-trideset metara. Možda i četrdeset. Smrtno smo se uplašili. Nisam mogao vjerovati.
– Jeste li čuli kakav zvuk?
– Tiho zujanje. . . znnnnnnn. . . znnnnnnn. . . baš tako. Kao u snu. Potrčali smo prema rijeci.
– Bježali ste?
– Da, da … Kada smo stigli do vode, vidjeli smo da se ono ne dotiče zemlje. Lebdjelo je. A, tada se na jednom kraju pokazao otvor i njih trojica su izlebdela odande. Ni oni se nisu doticali zemlje. . .
– Kako su izgledali? Nisu imali stopala?
– Ne, samo nešto slično stopalima. Nešto okruglasto na nogama. . . umirao sam od straha. Mislio sam da je to kraj. U rukama smo imali ribarske štapove. Najednom smo stali, a Kelvin se grčevito uhvatio za mene! …
– Tada su pošli prema vama?
– Ne, nisu pošli, jednostavno su klizili. Jedan od njih je proizvodio nekakvo zujanje, a ostala dvojica nisu.
– Kakvo zujanje?
– Samo zzzzz, zzzzzzzz …
– Poput nekakve strojevi?
– Da, tako. Možda je to on razgovarao sa ostalim. No, bio sam teko prestravljen da nisam tada o tome mogao razmišljati. Tada su dvojica dolebdela, doklizila, meni iza leđa i podigla me uvis.
– Za ruke?
– Da. Uhvatili su me za ruke. Onim kukama. Tko zna kako. Tek, osjetio sam da gubim tlo pod nogama i da lebdim.
– Jesu li upotrijebili silu?
– Nisu. Ništa me nije boljelo. Jednostavno ništa nisam osjećao! . . .
– A momak?
– Odvojili su me od njega i odvukli u tu stvar. Ne kao što se čovjek vodi: lebdjeli smo kroz zrak. Unutra nije bilo stolica i stolova. Samo su me pomicali tamo-amo. Nisam im se mogao oduprijeti. Jednostavno sam lebdio ne osjećajući ništa, nikakvu bol. Ostavili su me nekoliko trenutaka u tom položaju, a onda su me ponovo podigli.
– Rekli ste da su vas pregledali nekakvotm napravom?
– Da, samo ne znam što je to bilo. Tako nešto nikad u životu nisam vidio, pa ne znam ni kako bih ga nazvao i opisao …
– Ipak, pokušajte ga opisati!
– Ne, ne bih znao. Ne bih mogao …
– Je li to bilo slično rentgenskom aparatu?
– Ne nije. Ne znam kako bih to opisao. . . bilo je slično – oku! Velikom oku! Kretalo se. Pregledalo mi je čitavo tijelo. Od glave do pete. A onda su me pustili …
– Pustili su vas unutar letećeg tanjura?
– Ostavili su me samoga. Nisam se mogao micati. Mogao sam pokretati samo očima. Ne znam kako su me dugo zadržali. Ne znam ni da li sam izgubio svijest, no mislim da nisam. A, tada su se vratili …
– Kako je dugo sve to trajalo?
– Ne znam. Nikad ne nosim sat!
– Otprilike ?!
– Dvadeset-trideset minuta. Kad su se vratili, opet su me polegli.
– Jeste li pokušali razgovarati s njima, upitati ih što se događa?
– Jesam. No, odgovor je bilo nerazumljivo zujanje iz jednog od njih. Kao da se nisu obziran na to što pitam i govorim! …
– Koliko očiju imaju?
– Možda su imali oči, ali ih nisam zapazio. Imali su samo nešto što bi odgovaralo nosu na ljudskom licu.
– Jesu li imali kosu na glavama?
– Ne znam. Kunem se da ne znam. Tu mi je kao rupa u sjećanju. Baš tako!
– Jesu li disali?
– Ni to ne znam …
– Koliko su bili visoki?
– Oko metar i šezdeset!
– Jesu li imali kakvu odjeću?
– Ništa što bi mi palo u oči.
– Kakve su bili boje?
– Čovječe, u onom strahu! …
– Jesu li bili bijeli? Sivkasti? Modri? Zeleni? Plavi? …
– Sivkasti, koliko se mogu sjetiti.
– Naborane kože?
– Možda. Da, to je baš izgledalo poput naborane kože.
– Jesu li imali otvor ispod nosa?
– Samo kao neki tanki prorez, ne, ne sjećam se da su otvarali ta ‘usta’. Sa strane su imali uši, ali ne kao naše. Ne sjećam se da sam im primijetio vratove: glave su im jednostavno bile nasađene na tijelo.
– To je bilo odmah nakon zalaska sunca?
– Da.
– Od tada je prošlo više od tri sata. Zašto ste oklijevali nas nazvati?
– Znate, šerife, kad sam izašao iz onoga, mislio sam da mi nitko neće vjerovati. Ako nazovem policiju, neće mi vjerovati …
– Koliko ste popili?
– Tada ništa, kad sam pošao u policiju popio sam čašicu da se smirim. Mislio sam da ću poludjeti. Tada sam otišao kući i sve ispričao ženi. Mislim da sada oma umire od straha …
– Sjećate li se kako ste izašli iz letećeg tanjura?
– Sjećam se sama da je i ovaj momak, Kelvin, bio tamo. Nikad nisam vidio tako preplašeno lice kao što je bilo njegovo. Trebalo mi je vremena dok sam ga malo smirio, a tada sam mu rekao: sinko, nitko nam neće vjerovati. Najbolje će biti da sve zadržimo za sebe. Ali, što sam duže razmiš] jao, sve sam više bio uvjeren da to, ipak, moram ispričati vlastima. . .
– Što je bilo s letjelicom?
– Čuo sam zujanje i uskoro je nestala.
– Možete li opisati?
– Mogu. Bila je visoka oko tri metra. Duguljasta s otvorom na jednom kraju. Izvana je bila blještavo plava.
– Kakva su svjetla bila unutra?
– Nisam vidio nikakve žarulje, a bilo je vrlo svjetlo!
Ovaj fantasticni dogadaj se dogodio 12. listopada 1973. godine u Paskagouli i izazvao je pravu senzaciju u čitavom svijetu.
– Ni najmanje ne sumnjam da su Hikson i Parker doživjeli nešto stvarno i zastrašujuće – prokomentirao je slucaj profesor Alen Hajnek – nešto čemu još ne mogu objasniti fizičku prirodu, a vjerujem da je ne može objasniti danas nitko.

Spodobe IZ ŠUME

Ovaj dogadaj naveo je novinare i ufologe da se prisjete i slučajeva koji su se ranijih godina događali. Tako je aktualiziran još jednom doživljaj Hozea Pon sa i Gustava Gonzalesa iz Caracasa, koji se dogodio početkom prosinca 1954. godine.To noći dvojica nerazdvojnih drugova vozili su kamion drumom koji je vodio za Caracas. Točno kada su došli na periferiju grada, oko dva sata poslije ponoći, primijetili su ispred sebe tanjurasti objekt koji je lebdio iznad puta na visini od nekih dva metra.
‘… Gonzales je zaustavio kamion i oba čovjeka su neko vrijeme, kao omađijana, promatrali nestvarni prizor. Tada su, vođeni zajedničkim impulsom, izašli iz kamiona i prišli bliže čudnom predmetu. Kada su mu se približili na oko osam metara, vidjeli su da prema njima ide nešto što je sličilo na vrlo dlakavog, patuljastog čovjeka. Gonzales je zgrabio to stvorenje i odigao ga od zemlje. Međutim, ono mu se izmigoljilo i gurnulo ga tako snažno da je pao na leđa. Ponsu je bilo svega dosta, okrenuo se i potrčao potražiti pomoć u policijskoj postaji, koja se nalazila u blizini.
Za to vrijeme, Gonzales je preživljavao najteže i najstravičnije časove u životu. Prije nego što je mogao da stane na noge, njegov sićušni neprijatelj je skočio nekoliko stopa uvis i sunuo prema nesretnom čovjeku. Gonzales je uspio se pridigne na jedno koljeno i da izvadi nož. Kada se stvorenje bacilo na njega, Gonzales je primijetio da umjesto ruku ima udove sa kožicama izmedu prstiju, kao kod patki. On je kasnije policiji ispričao da je pokušao nasrtljivca ubode nožem, ali je oštrica skliznule kao da je udarilo u čelik. Istovremeno, još jedno dlakavo stvorenje iskočilo je iz zagonetne letjelice i upravio neku malu cijev prema Gonzalesu. Jarki snop svjetlosti zaslijepio je nesretnog čovjeka i on je pomislio da je s njim svršeno, ali kada mu se povratio vid, ugledao je letjelicu kako nestaje iza drveća. Istog trenutka potrčao je u policijsku postaju gdje je stigao dva-tri minute poslije svog druga.
U policiji su prvo mislili da su njih dvojica pijani. Pozvan je liječnik, koji je utvrdio da su oba čovjeka u stanju šoka, i da ni jedan od njih nije pio alkohol. Čitav incident, kasnije se ustanovilo, promatrao je i jedan čuveni liječnik iz Caracasa. On je potvrdio vlastima da je bio očevidac sukoba, ali da je oklijevao potvrditi njihov izvještaj iz straha da ne bude ismijan … ‘

conopljanews.net

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

Saznajte više o astrologiji kontaktiranjem astrologa koji će Vam pomoći da se uz razgovor, tarot i proricanje oslobodite štetne crne magije i unapredite Vaš život poznavanjem horoskopske karte.

SKIDANJE CRNE MAGIJE- poziv do rješenja Vašeg problema

#SIGURNO

#BRZO

#POMAŽE

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM