Crna magija

Tehnologija letećih tanjura

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Tajna Njihove Ogromne Energije! Zadnjih desetljeća naglo povećani broj viđenja neobičnih oblika Ietelica na nebu diljem planeta ukazuje na mnoštvo različitih i zapanjujućih pogonskih metoda vanzemaljskih letjelica, uključujući naprednije letjelice ‘visoke frekvencije’ koje nisu izrađene od teških metala. U novije su vrijeme viđene velike letjelice koje se kreću velikom brzinom, a mogu iznjedriti manje brodove u obimnom broju te ih možemo nazvati ‘matičnim brodovima’

I dalje se postavljaju pitanja: ‘Kakav je njihov pogonski sustav i kako mogu prevaljivati ​​tako velike udaljenosti?’ Na početku kažimo kako se čini da postoji više vrsta pogona za sve te različite svemirske letjelice viđene na našem nebu. Desetljećima već promatramo najbliže dijelove svemira te smo uočili da u njemu ima mnogo oblika inteligentnog života tj. vanzemaljskih rasa koje su prevazišle ograničenja naše vlastite klasične fizike. Čini se da one mogu putovati vremenom i prostorom. Shodno tome, treba pretpostaviti da višestruke metode putovanja najvjerojatnije ne postoje. Unatoč tome, ukratko ćemo istražiti nekoliko energetskih sustava i drugih mogućih pogonskih tehnologija koje bi mogle koristiti izvanzemaljske letjelice i ono što zovemo ‘letjelicama visoke frekvencije’ tj. one koje nisu ograničene na bilo koji lokalni sustav već funkcioniraju tako da obuhvaćaju više spektara i oblasti inteligencije. Ipak, kada takve letjelice uđu u ovaj vremensko-prostorni kontinuum, one, u našem svijetu tvari, funkcioniraju u praktičnom smislu.

KRETANJE POMOĆU STALNOG PULSA

Knjiga Henok ključevi govori nam da se kretanje ‘kroz svjetove naše domene fizičkog svemira odvija putem stalnoga pulsa koji koristi magnetske i elektro-magnetske polove energizirane pomoću mreže intenzivnog svjetla’. U knjizi se nadalje navodi da se letjelice kreću unutar jednog ‘sveobuhvatnog energetskog polja sastavljenog od višestrukih magnetskih, elektromagnetskih i magnetohidrodinamičkih domene stopljenih u stazi polja pomoću višestrukih denominacija spolova’.
Drugim riječima, ovo je opis načina na koji se te letjelice pokreću. One imaju sposobnost da se kreću brže od brzine naše standardne svjetlosti, a istodobno održavaju ono što bi neki inženjeri nazvali korištenjem ‘stalnoga pulsa’. Dakle, što je tacno ‘stalni puis’ koji koristi magnetsku i elektromagnetsku energiju? Upoznajmo se najprije ukratko s konceptom ‘pulsne’ tehnologije. Najpoznatiji primjer takve tehnologije je pogonski sustav vlaka Maglev koji se primjenjuje u Japanu i Kini, a iskorištava pogonski sustav na bazi magnetskog pulsa. Toliko je djelotvoran da ne samo da omogućuje velike brzine nego vlakovima omogućuje da svladavaju uspone veće od 10 posto!
Pulsni magneti induciraju reverzne struje u aluminijskim pločama koje formiraju pružnu stazu. Inducirane struje stvaraju svoja vlastita magnetska polja koja se opiru magnetskim poljima vlaka. Uz pomoć optičkih senzora, polja odašilju puis upravo kada magneti prođu središnju točku ploča i, posredstvom odbijanja, tjeraju vlak naprijed. Tehnologija vlaka Maglev djeluje s pulsnim elektricitetom tako da pogoni vlak, smanjujući količinu potrebne snage. Dakle, čini se da pulsna energija proizvodi više snage u odnosu na sveukupni unos energije od kontinuirane energije. Iz tog razloga, pulsna se tehnologija također razviia za uporabu u letjelicama i za potvrdu određenih teorija. U novije vrijeme korištenje nuklearne puisne tehnologije razmatrano je iu Orionu, novom NASA-inom programu razvoja svemirskih letjelica, u kojem se istražuju letovi na velike udaljenosti kojima bi nova generacija astronauta odlazila do lokalnih planeta u sljedeće dvije decenije.

U aeronautici se više pažnje poklanja podstrelaču pulsne plazme (IPP) koji se koristi za pogon letjelica, gdje luk električne struje može proizvesti brže i opetovane praskove impulsa. Time se stvara velika brzina, mnogo veća od termalne brzine kemijskih motora, te se koristi ‘elektromagnetsko ubrzanje raketnog goriva preko Lorencove sile. IPP su koristili Sovjeti u ranim svemirskim letovima, primjerice u Zondu 2, lansiranom 1964., a korišten je iu prvim električnim porivačima koji su trebali biti postavljeni u svemirskom prostoru. Još uvijek se koristi u današnjim letačkim eksperimentima u NASA-inoj svemirskoj letjelici EO-1 iz Centra za svemirske letove Goddard

TEHNOLOGIJE BESPLATNE ENERGIJE I perpetuum mobile

Lorencova sila je dobro poznata sila koju stvara interakcija magnetskog polja i električne struje. Iz toga slijedi da se pulsna tehnologija može koristiti s elektromagnetskom energijom. Sada mnogi znanstvenici koji se bave ‘novom energijom’ i eksperimentiraju kako bi razvili tehnologije ‘perpetuum mobile’ smatraju takvu elektromagnetsku energiju ključem ne samo za vanzemaljska putovanja nego i za tehnologije ‘besplatne energije’. Takozvane ‘perpetuum mobile’ naprave i one koje koriste ‘besplatnu energiju’ ne proizvode energiju nego pretvaraju postojeću, potencijalnu i iskoristivu energiju čiji je izvor za današnju znanost nepoznanica. Prema pronalazačima Thomasu Beardenu, Stephenu Patricku i njihovim kolegama, koji su u SAD-u prijavili svoj patent za svoj ‘Nepokretni elektromagnetski generator’ – NEG – američki Patent 6,362,718, odobren 26. ožujka, 2002., ova tehnologija je pravi korak naprijed ka takvim tehnologijama perpetuum mobile i besplatne energije. U svom sažetom prikazu oni tvrde da njihov prototip elektromagnetskog generatora sadrži permanentni magnet i magnetsku jezgru, uključujući prvu i drugu magnetsku putanju. Sastoji se od ulaznih zavojnica koje se izmjenično pulsiraju kako bi u izlaznim zavojnicama nastali inducirani strujni pulsevi. Tjeranje električne struje kroz svaku od ulaznih zavojnica smanjuje razinu magnetskog toka permanentnog magneta unutar magnetske putanje oko koje je smještena ulazna zavojnica. Prema dobivenim izvještajima, NEG ima radni koeficijent veći od jedan, ili funkcionalnost perpetuum mobile uređaja.
Prema britanskom fizičaru Duncanu Barkeru, NEG je sličan transformatoru i sastoji se od šuplje jezgre s permanentnim magnetom u sredini. Pogonske zavojnice na svakoj strani magneta mijenjaju tijek naprijed i natrag između svake strane jezgre. Prihvatne zavojnice sa svake strane glavne zavojnice stvaraju napon od promjenjivog magnetskog toka. Opterećenje se potom povezuje s izlazom prihvatnih zavojnica. Naprava iskorištava efekt geometrijske faze, ili Aharonov-Bohmov efekt, kojeg su 1959. godine otkrili Yakir Aharonov, David Bohm i suradnici, a dobro je poznat u kvantnoj mehanici i kvantnoj elektrodinamici. Aharonov-Bohmov efekt pokazuje nadmoć potencijala nad njihovim pridruženim poljima, i pokazuje da se efekti električnog polja mogu proizvesti od potencijala magnetskog vektora, A, čak iu odsutnosti magnetskog polja, B. Korištenjem visokopermeabilne jezgre, NEG razdvaja potencijal A i polje B, pri čemu je magnetsko polje, B, sadržano samo unutar visokopermeabilne jezgre. Tako potencijal vektora, A, ostaje izvan jezgre te se stvara električno polje koje utječe na elektrone u prihvatnim zavojnicama, i na taj se način stvara struja.
Premda mnogi izumitelji i istraživači nastoje postići slične uvjete za perpetuum mobile, dr. Patrick Bailey, koji je diplomirao na MIT-u a ranije bio voditelj projekata u Institutu za istraživanje električne struje (EPRI), upozorava promatrače koji nisu znanstveno potkovani da budu vrlo oprezni. Dr. Bailey tvrdi da nije pretjerano teško izvesti neku jednostavniju demonstraciju korištenjem krive opreme i podastreti napravu koja stvara ‘više izlazne nego ulazne energije’. Tijekom posljednjih 25 godina, dr. Bailey je ispitao i zabilježio, s jednim od autora (dr J. J.), preko 150 tehnologija energetskih sustava za koje se tvrdilo da imaju učinak procesa ‘perpetuum mobile’ ili ‘nove energije’. Dr. Bailey ističe, poslije opsežnih istraživanja, da se prava voltaža, struja, snaga i energija mjereni u takvim uređajima mogu utvrditi jedino visokofrekvencijska osciloskopom. On napominje da ljudi, u većini slučajeva, mjere visokofrekvencijski pulsni izlaz istosmjerne struje ili brzo pulsirajuće valne oblike struje, a kada ih mjere pomoću izmjeničnih mjerača baždarenih na sinusni val od 0,707 RMS-a (kvadratna srednja vrijednost) tada mogu dobiti vrlo netočne rezultate.
Prema tome, testiranjem tehnologije samo putem Mjerač izmjenične struje (poput starog VTMA- tj. Volt-metra s vakuumskim cijevima) ne može se mjeriti ono što se doista događa. U stvari, s jednostavnim rasporedom otpornika, kondenzatora i induktora, takav uređaj često može pokazivati ​​krive rezultate mjerenja učinka perpetuum mobile zato što ta metoda mjerenja zanemaruje fazni kut valnog oblika od struje do napona. Precizno mjerenje zahtijeva da se napon u odnosu na vrijeme digitalno pohrani (preko mnogih točaka podataka po ciklusu) te da se struja u odnosu na vrijeme pohrani na sličan način, a snaga bi se tada trebala izračunati digitalno, točku po točku. Tako bi se srednje vrijednost i ulazne snage i izlazne snage mogle odrediti na temelju tih podataka u bilo kojem ciklusu koji nas zanima. Time bi se dobio pravi omjer snage izlaza i ulaza.

UREĐAJI elektromagnetsko ENERGIJE

Unatoč svemu, razvijaju se mnoge uspješne tehnologije, a iznimno je zanimljiv izum kojeg je osmislio Kohei Minato u Tokiju. On je vlasnik dva američka patenta, od kojih se jedan odnosi na ‘Napravu za magnetsku rotaciju’ (američki Patent 4,751,486, Klasa 335 / 2-72, odobren 14. lipnja, 1998.). Minatov uređaj nalikuje kotaču te ima rotirajuću osovinu s brojnim permanentnim magnetima raspoređenim oko nje, od kojih su neki nakošeni, a neki nisu. Minato ih naginje duž smjera rotacije tako da oni s istim magnetskim polom okrenutima prema van, a svaki od permanentnih magneta ukoso je postavljen u odnosu na radijalnu liniju smjera rotora. Premda Minato ne tvrdi da je dobio ‘besplatnu energiju’, čini se da je ipak uspio pretvoriti energiju iz nekog nepoznatog izvora i proizvesti veću izlaznu energiju od ulazne. Prema izvještajima, izmjereno je da Minatov elektromagnetski motor ima izlazno-ulazni odnos od 4,3: 1, gdje se uz samo 34 početna vata stvara 500 vata snage. U drugim testovima, izvještaji pokazuju 300 vata izlaza uz 16 vata ulaza.
Opazili smo, budući da Minato koristi elektromagnete, da je za njihovo punjenje nabojem potrebna vrlo mala količina elektriciteta, a jednom kada počnu funkcionirati, ‘raspored magneta’ daje dovoljno energije za okretanje kotača, te se njegovim okretanjem proizvodi energija i ujedno stvara više izlazne negoli ulazne energije. Za suvremenu je tehnologiju jednako važno to što njegov uređaj stvara malo ili nimalo topline, a ne stvara se niti zvuk – jedino dolazi do okretanja kotača. Sumnjičavci upozoravaju da energija Minatovog uređaja nije dobivena od permanentnih magneta već od magneta nabijenih elektricitetom (elektromagneta). No, to je ipak fascinantna tehnologija, mada se koristi sarno za ventilatore u rashladnim sustavima, što je dosad uspio postići. Trenutno se radi na brojnim drugim elektromagnetskim projektima. U e-knjizi pod nazivom Praktični vodič za uređaje besplatne energije (A Practical Guide to Free Energy Devices) iznijeti su možda i najjasniji nacrti odredenih zamisli i naprava. Istraživači su izvijestili da su uspjeli replicirati neke od tih nacrta, uz vrlo pozitivne rezultate.
Izumitelj John Bales osmislio je neobičan razmještaj statora i rotora. Njegov američki Patent 6,552,460, nazvan ‘Elektromehanička strojeva bez četkica’ (odobren 22. travnja 2003.), ima i jedne i druge elemente: i statora i rotora. Stator ima barem jedan niz od četiri elektromagnetska članka toroidnog (prstenastog) oblika smještenih duž luka, na unaprijed utvrđenoj međusobnoj udaljenosti. Svaki od članova ima utor, a element rotora uključuje disk postavljen tako da može proći kroz utore. Disk sadrži mnoštvo članova permanentnih magneta razmještenih jedan uz drugoga oko obodnice, raspoređenih tako da imaju izmjenične polaritete (sjever-jug). Ovi članovi permanentnih magneta takve su veličine i tako razmješteni da, unutar duljine luka statora, odnos članova statora naspram članova permanentnog magneta iznosi otprilike četiri naprama šest. Elektro-magnetski članovi pune se energijom u četiri faze, uz simetrični potisak i povlačenje, kako bi se stvorio visoki zakretni moment.
Zašto se svi ti znanstvenici zanimaju za elektromagnetske uređaje za proizvodnju energije? Prvo, još uvijek ne znamo dovoljno o pravom izvoru elektromagnetskih polja, no čini se da postoji neka ‘sila’ koja može pokretati objekte samom interakcijom s magnetskim poljem, a istovremeno može stvarati električno polje. Naravno, električna struja stvara magnetsko polje, a elektricitet i magnetizam se smatraju združeni s istom silom ili valnim poljem te su neprestano, na neki način, povezani. U permanentnim magnetima postoji ne samo magnetsko polje nego i električna struja. Međutim, postavlja se pitanje: ‘Je li to polje unutar magneta ili izvan njega, u okolnom’ energetskom tjedna ‘ili u kvantnom polju oko magneta?
Magnetska se polja uvijek kreću ili rotiraju i općenito se smatraju bezopasnim te da ne zagađuju okolinu; teoretski bi ih moglo biti u svakom dijelu svemira. Ovi motori koriste određeni razmještaj konfiguracija u odnosu na sjever i / ili na jug, čime se nastoji postići, uz kretanje kotača ili električne struje, učinak perpetuum mobile (iako se ponekad koristi vrlo maleni dio snage sekundarnog kruga kako bi se energiziralo primarno polje). Uvjereni smo da su civilizacije koje su u stanju putovati svemirom uspjele ovladati takvom tehnologijom i da mogu kontinuirano putovati svemirom. Ovladavanje tom energijom rotirajućih valnih polja znači da tada ne bi bilo potrebe za dodatnim uobičajenim izvorima energije, kao što su nuklearna postrojenja, dobivanje energije fisije ili putem sunčanih kolektora. I dok Balesov uređaj radi s naizmjeničnim polaritetima (sjever-jug), John Bedini je zauzeo drukčiji pristup sa svojim uređajem. Bedini je blisko surađivao s Tomom Beardenu i vlasnik je američkog Patent 6,392,370 (odobrenog 21 svibnja 2002.), pod nazivom ‘Uređaj i metoda generatora povratne elektromotorne sile pomoću permanentnog elektromagnetskog motora’. Uređaj ima rotor s magnetima istog polariteta, plus ulazne i izlazne zavojnice načinjene tako da je svaka šipka omotana provodnim materijalom kao što je npr. bakrena žica.
Jedna od najnovijih inačica njegovog motora / generatora je 10-spolni uređaj kod kojeg je rotor s permanentnim magnetima umetnut u središte motora, a paralelni primarni i sekundarni svici na zavojnicama smješteni su na vanjskoj strani motora. Magneti rotora su u protufaznom odnosu s dijelovima magnetiziranih spolova unutarnjih zavojnica. Ovaj izum djeluje kroz proces premjeravanje; to jest, polje toka kojeg stvaraju zavojnice osipa se zbog okretanja magnetskog polja u dijelovima s namagnetiziranim spolovima, čime se omogućuje hvatanje dostupne energije povratnog elektromagnetskog pulsa (EMP).
Bedini je također radio s ‘Hamelovim SPINER’ kojeg je izvorno osmislio David Hamel. Daljnji razvoj tog uređaja vidljiv je u pokusnom formatu, kojeg je nedavno pokazao americki istraživač George Green. Uređaj stvara ono što se naziva ‘magnetskim sklopom’, koji nastaje tako da veći prsten sastavljen od severnopolnih magneta dolazi u interakciju s unutarnjim prstenom koji također sadrži strogo severnopolne magnete manjega broja. U prikazu Georgea Greena (kojeg možete pogledati gore u video prilozima o ovoj temi), unutarnji objekt spremno se vrti kada se postavi unutar većeg prstena, stvarajući neku vrstu magnetskog neprekidnog kretanja. Prostor izmedu dva prstena Green naziva ‘vrtlogom energije’. To je potvrdio i Jan Merta, češki inženjer koji je ranije radio za državnu upravu za energetiku u Kanadi.

PULSNABRZINA I
ELEKTRO-radijantne IMPULSI

Jedan drugi istraživač smatra da tajna besplatne energije ne leži u geometriji magnetskih ili naponskih pulseva nego u brzini pulsa. Dr. Peter Lindemann tvrdi u svojoj knjizi Tajne besplatne energije i hladni elektricitet (Free Energy Secrets of Cold Electricity) da kada se ispravno izvrše visokonaponski događaji iskrenja, oni rezultiraju ogromnom dobitku čiste snage u električnom sustavu. Osnovnu referencu koju iznosi je navod dr. Nikole Tesle iz njegovog američkog Patent 787,412, ‘Umijeće prenošenja električne energije kroz prirodna sredstva’ (odobren 18. travnja 1905.). U opisu patenta, na drugoj stranici, u riječima 122-130, Tesla kaže: ‘Ustanovio sam da se na ovaj način praktično može proizvesti električni tok tisuće puta veći od početnog – to jest, onaj koji je narinut na sekundarni od strane primarnog A – i tako sam dosegnuo aktivnosti ili stope toka električne energije u E ‘, C, E dijelovima sustava koje se mjere desecima tisuća konjskih snaga’. To bi doista bila ‘besplatna energija’! Dr. Lindemann vjeruje da je uspio kopirati neke tehnološke postupke ‘Teslinog transformatora’ koristeci visokofrekvencijski, visokonaponski puls kako bi došlo do ‘elektro-radijantnog događaja’. Ovo se zbiva kada se jednosmjerna struja isprazni preko iskrišta i naglo prekine prije nastupa bilo kakvog okretanja struje. On također tvrdi da su takvi elektro-radijantne impulsi, koji su kraći od 100 mikrosekundi, potpuno sigurni pri rukovanju te da neće uzrokovati električni šok ili ozljedu. Osim toga, elektro-radijantne impulsi kraći od 100 nanosekundi su hladni i lako izazivaju foto-efekte u vakuumskim kuglama. Nekoliko drugih istraživača navode da su uspjeli replicirati metodu, te se očekuju daljnja istraživanja.
Još se jedan zanimljiv učinak može proizvesti kada se brzi električni impulsi prenose okolo a zatim natrag, preko permanentnog magneta! Takvih eksperimenata ne nalazimo u dostupnoj nam literaturi. U stvari, jedino poznato spominjanje takvog uređaja je ‘Magnetstromapparat’ kojeg je izradio Hans Coler za njemačke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata, kao što je navedeno u Konačnom izvještaju pododbora za procjenu ciljeva britanske obavještajne službe br. 1043, s kojeg je sada skinuta oznaka tajnosti. Ništa od toga nije nam novo! Jednu od prvih tehnologija koje su pokazivale ovu pluralnost permanentnih magneta ili magnetskih šipki postavljenih na jednoliko razmještene razmake pokriva američki Patent 4,025,807, pod nazivom ‘Elektro-magnetski motor’ odobren 24. svibnja 1977., u vlasnistvu Leonarda W. Clover. Njegov izum uključuje rotor s pluralnošću permanentnih magneta na svojoj Obodnici, dok stator tijesno okružuje rotor, a također i pluralno posredujući permanentne magnete i elektromagnete postavljene tako da ulaze u interakciju s magnetima rotora. Clover tvrdi da elektro-magneti također trebaju biti postavljeni u prikladnim kutnim razmacima u odnosu na stator, razlikujući se od kutnih razmaka magneta rotora, tako da će, bez obzira na trenutačni raspored rotora (kada je motor ‘uključen’), jedan ili više elektromagneta biti energizirana te će potaknuti rotaciju. Većina tih tehnologija funkcionira na principu prisutnosti statora i rotora. Razlog: temelj glavnine istraživanja temelji se na pretpostavci da je nužno postojanje nepokretnog magneta i rotora koji se okreće. Ipak, ovu pretpostavku neki pobijaju, kao što je učinio Michael Faraday a kasnije i Bruce DePalma, koji su uočili da se najvažnije polje ne nalazi unutar magneta već unutar okolnog prostora.
Međutim, ako želimo rekonstruirati viziju proroka Ezekijela i prizora gdje je vidio ‘jedan kotač u drugome’, morali bismo imati dva predmeta s polu-paralelnim ili paralelnim magnetima, od kojih oba imaju sposobnost rotiranja. Tehnički, umjesto statora i rotora, djelotvorni kotač unutar kotača zahtjeva barem dva rotora, koji bi bili prikladniji za iskorištavanje okružujućih polja. Najbliža zamisao s višestrukim pokretnim kotačima koji rade uz elekromagnetizam u ‘paralelnoj fazi’ u svrhu proizvodnje energije je ‘projektna funkcija’, koja dolazi od doslovne ‘vizije’ koju je u djetinjstvu imao britanski izumitelj John Searl. Rezultat toga je njegov ‘generator Searlovog efekta’ (SEG). Searlov prototip generatora sastoji se od ne samo dva nego tri (!) Koncentrična prstena (trenutno fiksiranih za podnožje), gdje je svaki prsten sastavljen od četiri različita materijala. Svaki je prsten okružen valjcima i zavojnicama kako bi se, njihovim zakretanjem, pojačavala energija. Searl pokušava stvoriti ne samo običnu tehnologiju za proizvodnju energije već i funkcionalni leteći tanjur, za kojeg tvrdi da je zapravo vozilo koje djeluje na principu obrnute gravitacije. Nadamo se da će nas svi ti izumi dovesti do praga ne samo svemirskog putovanja nego i pravog ‘stroja koji stvara besplatnu energiju’. Zanimljivo je da su neki, poput Johna Searle i Nikole Tesle, došli do svojih izuma u živopisnim vizijama. Da li nam to neka civilizacija negdje u svemiru ili još dalje pokušava pomoći da napustimo svemirski brod Zemlju i zaputimo se u šira prostranstva? Odgovarajuća znanstvena otkrića sada bi nam mogla pomoći da riješimo mnoge probleme s kojima smo suočeni te bi nas mogla odvesti u istinski XXI. vijek.

MAGNETNA hidrodinamike

U mnogim od ovih različto ustrojenih testova korišteni su permanentni magneti; ali napredno elektromagnetsko vozilo može koristiti sličnu metodu tako da se jednostavno uzme neka određena legura ili energizirana plazma, čime bi se čitava struktura učinila magnetskom, uz izmjenična polja koja bi stvarala elektromagnetsku silu. Ovo nije nimalo pretjerano jer, zajedno s usavršavanjem tehnologije elektromagnetizma također ima zanimljivih pomaka, naročito u Rusiji, u istraživanju magnetohidrodinamike (MHD). Značenje je vidljivo iz same te riječi, gdje ‘magneto’ označava magnetsko polje, a ‘hidro’ tekućinu (npr. Vodu, tekući metal ili plazmu) u dinamičkom gibanju. Jednostavnije rečeno, magnetska polja izazivaju struje u gibajućoj provodnoj tekućine. Smatra se da ovo djelovanje stoji iza gibanja Zemljine unutarnje jezgre, a također može biti razlogom da Sunce povremeno izbacuje masivne količine energije. Godine 2005. raširile su se glasine da su tri vodeća francuska fizičara, doktori Jean- Pierre Petit, Claude Poher i Maurice Viton konstruirali ‘Petit-Vitonov magnetohidrodinamički motor’ posluživši se kombinacijom elektromagnetske i nuklearne energije. Također su iznesene tvrdnje da su bili u stanju proizvesti preko 1000 milijuna vata energije i obuzdati udarne valove kako svemirska letjelica ne bi usporila u dodiru s našom atmosferom. Premda nismo mogli pronaći nedvosmislene dokaze koji bi potkrijepili tu tvrdnju, ipak se slažemo da bi magnetohidrodinamika mogla biti ključ za pogonski izvor svemirske letjelice.
Fizike plazme također grabi velikim koracima naprijed, a goriva poput plazme postaju izdašnija, uz male ili nikakve nusproizvode ugljika. Do pretvaranja plazme u plin, primjerice, može doći s dvije elektrode i pulsnim pražnjenjem u ‘plazmatski luku’. Važnost MHD-a potvrdio je i dokument s kojeg je skinuta oznaka tajnosti, objavljen na temelju američkog Zakona o slobodnom protoku informacija, u vezi letjelice koja je viđena iznad brazilskog vazdzšnog prostora. Prije mnogo godina u Brazilu smo mogli pročitati izvještaj u kojem je iznesena pretpostavka da je pogonski sustav jedne pronađene letjelice možda imao izvor energije na bazi MHD-a. Fizičar Robert Bob Lazar navodno je napisao svoju tezu o magnetohidrodinamici. Slagali se mi ili ne slagali s Lazarovim tvrdnjama u vezi uporabe elementa 115 kao izvora energije, ima i drugih vrlo zanimljivih informacija koje je objelodanio a koje se uklapaju u stvaranje uvjerljivog sustava ‘pod kontrolom gravitacije’. No, 2004. godine znanstvenici u Americi i Rusiji nakratko su proizveli element 115 koji se kasnije, raspadanjem, pretvorio u element 113. U stvari, superteški element 115 nazvan je ununpentij (UUP). Također je zanimljivo da u svojim raspravama Lazar ističe kako letjelica ne samo da mora imati pogonski sustav na bazi obnovijive energije već mora biti u stanju ovladati Zemljinim gravitacijonim poljem. Lazar razmatra, kao što je navedeno iu tekstu Henokovih ključeva, dva oblika gravitacije: ‘gravitacije A’ i ‘gravitacije B’. U Ključevima … se ova ‘gravitacija’ razlikuje od ‘Gravitacija’. On tvrdi da ‘gravitacija A’ jest ‘gravitacija’ koja masu drži na okupu; u fizici se ona naziva ‘snažnom nuklearnom silom’ To se koristi za izobličenje vremena-prostora kod međuzvezadnih putovanja. Uobičajeno ‘gravitacijsko’ polje ( ‘gravitacija B’) je ono što postoji na zvezdanmj i planetarnom razini te je ono što većina ljudi poznaje u smislu uvjeta koji nam omogućuju da hodamo po zemlji. Lazar tvrdi da je tehnologija vanzemaljskih letjelica koje ie promatrao kada je otišao u ‘Podrucje S4 unutar Područje 51’, koristila tri velika pojačivača gravitacije, od kojih se svaki mogao samostalno postaviti. On tvrdi da je letjelica na kojoj je on radio koristila jedan generator gravitacije kako bi se podigla s tla, ali, čim se našla u lebdećem stanju u zraku, osobe koje su se nalazile unutra mogle su zanjihati dva preostala generatora energije ispred njih kako bi stvorili distorzijsku polje.
Kada se aktivira jedan pojačivači to se naziva ‘omikronskom konifuracijom’, a kada funkcioniraju sva tri zajedno zovu se ‘delta kontiguracija’ koja se koristi za putovanje u udaljene dijelove svemira. Letjelica tada ne ‘prkosi’ gravitaciji nego stvara svoje vlastito polje gravitacije i putuje unutar tog polja, sljedeći izobličenje koje je stvorila. Henok ključevi nam kazuju da dolaskom ovamo ‘letjelice mogu stvarati vlastite koridore energije kako bi se pojavile na površini Zemlje’ Ključevi nam također govore da letjelice ne ‘putuju’ između planeta nego se kreću unutar sveprožimajućeg energetskog polja.
Nadalje, Lazar ističe da su ti brodovi nečujni, iako su drugi izvijestili o čudnim zvukovima visoke ili niske frekvencije koje su čuli prilikom svojih ‘Vanzo-maljskih kontakata’, što se pak može povezati s izvorom energije koje letjelice koriste. Lazar također objašnjava da blešteća aureola oko tih svemirskih letjelica nastaje zbog njihovog pogonskog izvora velikih količina energije koja izaziva zapaljenje vodika i kisika u našoj atmosferi, jer kada molekulama plina dovedete dovoljno energije one emitiraju fotone – svjetlost.

MORE NETAKNUTE ENERGIJE

Prema fizičaru Tomu Beardenu: ‘Svaki naboj u svemiru je već pravi negativni otpornik najčišće i krajnje vrste, a također se može prikazati u eksperimentima’. Time dolazimo do našeg sljedećeg mogućeg izvora energije: energije nulte točke (ENT). Planck i Nernst (1916.) definirali su vakuumsko polje kao hf / 2, što nam govori da je prosječni minimum energije polovica ‘h’ (Planckova konstanta) pomnoženog s ‘f’ (frekvencija). Međutim, ENT bi se jasnije mogao definirati kao vibracijska energija koju molekule zadržavaju čak i na temperaturama apsolutne nule. Fizičari okrenuti proučavanju nove energije koji istražuju energiju nulte točke govore nam da ta energija postoji u svakom djeliću prostora, što je na neki način povezano s činjenicom da je vrlo teško postići temperaturu apsolutne nule. Zapravo, ENT je tipično vibracijska energija koju molekule zadržavaju čak i na temperaturi apsolutne nule, gdje se čini da kretanje nikada ne nestaje u potpunosti. Dakle, ENT teoretski postoji kao skriveno more energije. To može biti izravno povezano s elektromagnetizmom, ili je slučaj jednostavno takav da svaki atom u prostoru ima golemo polje energije iza sebe. Imamo tako i čuveni Casimirov efekt i Plankov spektar crnoga tijela, a obje te pojave upućuju na to da ENT postoji.
Još je važnije što nova otkrića u području kvantne mehanike pokazuju da su valna polja ili tokovi možda više nalik mreskanje u stanju univerzalnog, sveprožimajućeg polja. Ovo se podudara s istraživanjem izumitelja dr. T Henryja Moray, koji je nekoliko dana tijekom 1930-ih navodno pokazivao američkim medijima samostojni uređaj koji koristi ‘besplatnu energiju’ i koji je naposljetku objavio knjigu ‘More energije u kojem država pluta’ – The Sea of ​​Energy in Which the Earth Floats.
Izraz ENT prvi je put u popularnoj literaturi upotrijebljen u knjizi Henoka ključevi prije više od 30 godina. Opisivao je neobične funkcionalne aspekte graničnih uvjeta i način na koji se neki oblici života prilagođavaju kvantnim promenama.Onde stoji: ‘Sekundarni sustavi fizički stvorenih stvari moraju prepoznati univerzalnu nultu točku kao izvorište galaktičke tvari na isti način na koji dijete prepoznaje pupčanu vrpcu u utrobi svoje majke koje je on izdanak ‘
Štoviše, fizičari poput Richarda Feynman i Johna Wheelera navodno su proračunali da bi količina takve ENT ili torzijske energije sadržana u jednom manjem predmetu poput šalica za kavu ili svjetlosna žarulja bila dovoljna da oceane pretvori u paru, kada bi se do nje dakako, uspjelo doći. Čini se, dakle, da živimo u moru neiskorištene energije. Još je bitnije da se ta energija, po svemu sudeći, ne može iscrpiti jer se samo možda pretvara iz jednog oblika u drugi i natrag. Energija se u tom slučaju nikada ne rasipa niti troši. Prije mnogo godina, NASA-in inženjer Josef Blumrieh, rodom Austrijanac, koji je radio na usavršavanju rakete Saturn V iznio je pretpostavku da bi Ezekijelovo iskustvo s Jahvinim kolima moglo biti opis visokofrekvencijska letjelice koja je odnijela Ezekiel do novih sfera iskustva, što je izložio u knjizi Ezekiel svemirski brodovi (The Spaceships of Ezekiel; 1974.).

PONOVNO BUĐENJE ČOVJEČANSTVA

Očito je da se moramo pripremiti za mnogo širu sliku stvarnosti i šire uvide koji se pred nama otvaraju. Bilo da su to sastavni dijelovi manjih svemirskih brodova, matičnih brodova, nadmatičnih brodova ili velikih bio-satelita nalik gradovima, uvjerenja smo da će nam se ove više stvarnosti uskoro razotkriti. Zapravo, na mnoge načine, upravo se to i događa.
Važnije pitanje koje si moramo postaviti glasi: ‘Jesmo li doista spremni za suočavanje s civilizacijama koje koriste takve napredne tehnologije?’ Posljednjih 30 godina dobili smo ogromne količine informacija i znanja o tome kako udemo u 21. stoljeće kao zemaljsko čovječanstvo koje ponovno traži svoja prava u svojstvu stanovnika Kosmosa. Jesmo li sada naposljetku psihološki i socijalno spremni prihvatiti i iskoristiti ove tehnologije za dobro čovječanstva, ili će nas neprestane borbe za moć iz naše prošlosti nastaviti ograničavati i određivati ​​našu buduću sudbinu?

conopljanews.net

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

Saznajte više o astrologiji kontaktiranjem astrologa koji će Vam pomoći da se uz razgovor, tarot i proricanje oslobodite štetne crne magije i unapredite Vaš život poznavanjem horoskopske karte.

SKIDANJE CRNE MAGIJE- poziv do rješenja Vašeg problema

#SIGURNO

#BRZO

#POMAŽE

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM