Wladziu Valentino Liberace 16 svibnja, 1917-4 veljače 1987), poznat jednostavno kao Liberace, bio je američki pijanist i pjevač koji je stekao izuzetno popularnost sredinom 20. stoljeća. Školovao se za klasičnog pijanistu, ali je s vremenom u nastupima počeo koristiti elemente popa sve dok 1952. nije iskoristio novi medij televizije kako bi postao velika zvijezda. Bio je poznat po ekscentričnom ponašanju i camp odjeći, a glasine o homoseksualnosti su trajale sve do njegove smrti od AIDS-a.
“Gospodin u centru pažnje”, “kandelabar kid”, “Guru šljokica”, “Gospodin osmijeh”, “Kralj dijamanata” i “Gospodin box office”, Wladzui “Walter” Valentino Liberace bio je simbol kempa, neumjerenosti i kiča, i muškarac koji je do samog kraja čvrsto odbijao javno objelodani svoj seksualni identitet.

Rođen u glazbenoj obitelji 16. svibnja 1919. godine u West Allis, Wisconsin, Liberace je naučio svirati klavir u svojoj četvrtoj godini. Kao tinejdžer svirao je popularne teme u lokalnom kinu i noćnim klubovima. Nastavio je i svoje klasično obrazovanje debitujući kao solist s Čikaškom simfonijom 1940. godine. Pohađao je Glazbenu školu u Wisconsinu.
Njegov početni uspjeh u javnim nastupima prokrčio je njegov put ka zvijezdama. Njegovo izvođenje popularne melodije “Three Little Fishes” u polu-klasičnom stilu pokazao se kao favorit publike. Nakon toga, opremljen zaštitnim znakom, kandelabar na klaviru, Liberace je bio angažiran u klubovima i hotelima od obale do obale. Publika je odmah reagirala na njegovu jedinstvenu glazbenu vještinu koja je miješala klasičnu i popularnu glazbu s glamurom i sjajem.

Pedesetih, Walter Valentino Liberace promijenio je svoje ime u Liberace. Nastup koji je sada uključivao duhovitu zabavu i pjevanje, Liberace je uspio se pozicionira na novom tržištu: televiziji.
Na svom početku 1952. njegova emisija zamijenila je The Dinah Shore Show i tijekom dvije godine The Liberace Show postao je najgledaniji program u SAD. Show se prikazivao sve do 1956. i osigurao mu veliku bazu obožavatelja. Prodaja njegovih ploča redovito je nadmašivala brojku od dva milijuna. Snimio je i nekoliko filmova, ali je bio uspješniji na malom ekranu nego na velikom.
Pojavljivanje na Holivudskom balu 1952. godine bio je početak njegovog drugog zaštitnog znaka: garderobe pune detalja. Plašeći se da će se izgubiti u moru crnih smokinga koje su nosili članovi losanđeleskom filharmonije, Liberace je nosio posebno skrojeno bijelo odijelo s repovima.
Nakon toka Liberace je trošio bogatstvo na sjajne kostime. Jednom je zbog svog kostima mogao pogine 1963. godine kada se srušio u backstageu nakon što je udahnuo karbon tetraklorid, kemikaliju kojom su čistili njegove kostime.

Iako je imao svoj debi u Carnegie Hallu u rujnu 1953. godine, njegovo pravo okruženje nisu bile koncertne dvorane već dvorane u Las Vegasu. Svojim nastupom otvorio je novi Riviera hotel 1955. godine i postao najplaćeniji zabavljač u Vegasu s tjednom plaćom od 50 tisuća dolara.
Njegova ogromna popularnost i izloženost načinile su ga objektom spekulacija i interesovanja trač kolumnista, koji nisu mogli a da ne primijete njegove manire i feminiziranost.

Kada je stigao u London 1956. godine Times je naglasio da je bio dočekan od strane tri tisuća djevojčica i mladih žena i “nekih vatrenih mladih muškaraca”.
Kada ga je londonski tabloid The Daily Mirrornazvao “ubojitom, vrcav, kikotavom, preljubničkom, mirišljavom, svjetlucavom, treperavom, voćkasto, izvještačeno, ledom prekrivenom gomilom majčinske ljubavi” i “šećernom planinom zveketavih fraza umotanih u tako apsurdnog klauna”, Liberace ih je tužio zbog klevete, tvrdeći da je tabloid insinuirao da prakticira homoseksualnost, što je u to vrijeme bilo kazneno djelo.
Na sudu izvođač je lagao o svom seksualnom životu i zbog toga dobio slučaj. Liberacije laži o njegovom seksualnom životu su kalkulirani odgovor na homofobiju 50-ih. Nitko ga ne može osuditi što je želio da uzvrati napadačima.
Ali, laži su stvorile obrazac poricanja i izvrdavanja koji je Liberace prakticirao do kraja svog života. U njegove četiri autobiografske knjige nema ni riječ o njegovoj homoseksualnosti što samo pokazuje njegovu internaliziranu homofobiju.
Šezdesetih Liberace, sada već simbol Las Vegasa, učinio je svoje nastupe do te mjere nečuvenim. Pored fantastičnih kostima pravio je spektakularne ulaze, ponekad vozeći automobile po bini iz kojih izlijeće.

Liberace muzej u Las Vegasu otvoren je 1979. godine. Nakon kratkog vremena postao je treća po redu atrakcija u Nevadi. U muzeju su se nalazili 18 od 39 klavira, bezbroj kostima, nakit i mnogi njegovi unikatni automobili, uključujući ručno ofarbani Rolls Royce kabriolet u bojama američke zastave.
Liberačijev napor da svoju seksualnost čuva skrivenu upropašten je 1982. godine kada je Scott Thorson tužio umjetnika za alimentaciju koja se plaća izvanbračnom prijatelju u visini od 113 milijuna dolara. Thorson je izbačen s posla zbog korištenja alkohola i droge i Liberace je demantirao da su njih dvojica bili u petogodišnjoj izvanbračnoj vezi. Na kraju ovaj slučaj je riješen izvan suda za 95 tisuća dolara.
Thorson, koga je Liberace slao kod plastičnog kirurga da bi mu se promijenio izgled i da bi ličio na samog liberacije, zamijenjen je 18-to godišnjim Cary Jamesom, koji je dijelio Liberačijev život i krevet sve do umjetnikove smrti pet godina kasnije. Obojica su 1985. godine saznali da su HIV pozitivni. James je umro 1997. godine.
Unatoč njegovom lošem zdravlju i gubitku težine, 67-godišnji Liberace proslavio je svoj ugovor da se pojavio u Radio City muscle Hallu 1986. godine, što je bio njegov treći rekord. Uplašen sudbinom Rock Hudsona, koji je autovan i umro od side, Liberace je odbijao bilo što kaže od svojoj seksualnosti ili zdravlju. Rekao je svojim najbližim prijateljima: “Ne želim biti upamćen kao peder koji je umro od side.”
Liberace je umro 4. veljače 1987. godine. Svoje bogatstvo ostavio je Liberace zakladi za izvedbene i kreativne umjetnosti.

Unatoč kritikama da je bio propali umjetnik koji je unizio glazbu, Liberace je ostao popularan i nakon svoje smrti. Liberace nije bio samo obesmrćen zvijezdom na holivudskom Walk of Fameu već is dvije televizijske biografije: Liberace (ABC) i Liberace: Behind the Music (CBS), obje snimljene 1988. godine.