Crna magija

Leteći nad Jugoslavijom

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Tajanstveno Nebo Nad SFRJ! Misterija je do današnjih dana čuvana kao najveća vojna tajna. O pojavi neidentificiranih letećih objekata na crnogorskom (tada jugoslovenskom) nebu 1975. godine, konačno je saznala i javnost. U objavljenoj monografiji posvećenoj najvećoj zrakoplovnoj jedinici u Crnoj Gori, 172. avijacijskoj brigadi sa aerodroma Golubovci, objavljeno je i autentično svjedočenje o bliskim susretima s NLO.

Umirovljeni general-bojnik Zvonko Jurjević, jedan od bivših zapovjednika RV i PVO JNA, opisao je fascinantan višednevni slučaj pojave NLO nad južnim dijelom Crne Gore. Tada je bio zapovjednik 172. pukovnije na aerodromu Titograd. Neposredno poslije novogodišnjih praznika, krenula je serija čudnih događanja.
– Prilikom izvođenja obuke noćnog letenja, stalno se pojavljivao NLO – svjedoči Jurjević. – Objekt je izgledao kao svjetleća kugla koji se kretala i mijenjala spektar boja od bijele do ljubičaste. Na nebu se ocrtavao kao svjetleće tijelo, izrazito veće od najsvjetlije zvijezde. Viđan je samo tijekom noćnih letova, pri vedrom ili oblačnom vremenu, tako da je bio jedino svjetleće tijelo na nebu osim aviona.
Svakodnevnim praćenjem uočeno je da je dolazio ‘niotkuda’, približno 50 minuta poslije uzlijetanja prvog aviona na noćno letenje. Odjednom bi se pojavio kao blještava leteća kugla u rejonu Nikšić – Herceg Novi, na tečaju 130-150 stupnjeva. Uočene brzine objekta su u većini slučajeva bile nešto veće od brzine zrakoplova u zraku (N-60 i J-21), znači oko 600 km / h. Kretao se i znatno većom ali i manjom brzinom, pa je ponekad izgledalo kao da se ne kreće, već samo stoji na nebu.
– Radarska postaja na Prevlaci je u manjem broju slučajeva hvatala na radaru obris misteriozne letjelice – navodi general-bojnik Jurjević. – Ali, u većini slučajeva nije ga imala na zaslonu.
Pojavu NLO u zraku su sve posade u zraku gotovo istovremeno uočavali i obavještavao kontrolu leta o njegovom položaju i smjeru kretanja. Dešavalo se da se u zraku nađe i po 12 zrakoplova N-60 i da ga sva 24 pilota odmah uoče. NLO bi lebdio u vaduh približno 10 minuta, a potom nestajao. Svjetla bi se na njemu jednostavno ugasila i bilo je nemoguće utvrditi u kom je pravcu odletio. Piloti su pisali izvještaje o onome što su vidjeli, kontrolori su pisali izvještaje, starješine su pisale izvještaje koji su odlazili na stolove nadređenih časnika. Očevicima su postavljana pitanja, pa su i saslušavani često uz znatnu dozu nepovjerenja. Bilo je brojnih pretpostavki, ali ni za jednu nije bilo čvršće materijalne podloge.
Pošto su na obuci imali i stranih pilota, pomišljano je da netko špijunira aktivnosti na vojnom aerodromu i javlja vrijeme polijetanja. Bezuspješno su pretražene sve prostorije i svi ćoškovi aerodroma. Špijun nije pronađen. Obavljeni su i proračuni odakle bi objekt mogao stići za 50 minuta, leteći različitim brzinama. Jedne subote ili nedjelje, komandir 172. pukovnije je donio neočekivanu odluku.
Htio je da vidi što će se dogoditi ukoliko za vikend, kada nema planiranih letova, avioni iznenada polete. Naime, primijećeno je da se NLO pojavljuje jedino ako u zraku ima aviona.
– U kasnim popodnevnim satima pozvao sam tri pilota i komandira VTC kome sam diskretno rekao osigurati minimalni broj tehničara za opsluživanje četiri zrakoplova J-21 jastreb – priča Jurjević. – Kada smo te večeri svi stigli na aerodrom, objasnio sam svoj plan i naredio da bez ikakve najave i radio veze polete dva aviona. Ostalo je samo da vidimo što će se dogoditi. Zrakoplovi su poletjeli istovremeno – jedan u zonu Nikšić, drugi u zonu Cetinje i tu ostali kružiti na visini od 3.000 metara. Poslije 40 minuta uzletjela su druga dva zrakoplova, da bi smijenili svoje kolege u istim zonama.
Piloti prva dva zrakoplova bili su: u zoni Cetinje Đuro Stupar, au zoni Nikšić Đorđe Stanković. Nakon 40 minuta su pozvani da se vrate na aerodrom. Istodobno su kao njihove zamjene uzletjeli zapovjednik puka Zvonko Jurjević u zonu Cetinje, a poručnik Milan Maček u zonu Nikšić.

Blještavom SVETLOSNE KUGLE

Nisu vidjeli NLO, možda zato što je bilo više nego očito da se zrakoplovi prilično besposleno zadržavaju iznad određenih područja. NLO se nije upecao na mamac. Ali samo što se Jurjević popeo na 3.000 metara i točno 50 minuta nakon polijetanja prva dva zrakoplova, iznenada se u rejonu Budve pojavio NLO u vidu blještave svjetleće kugle.
– Istovremeno me zove pilot Maček iz zone Nikšić radio vezom i pita: Da li ga vidite? – navodi Jurjević. – Odgovorio sam vidjeti, da ostane u zoni i osmatra. Objekt koji sam vidio izgledao je kao svjetleća kugla koja mijenja spektar boja od bijele do narančaste, ali ne mijenja jačinu svjetlosti.
Tada je bio na tečaju 310 stupnjeva i imao je osjećaj da se i objekt tako kreće. Činilo mu se da je NLO od njega udaljen oko 10 km, ali na nešto manjoj visini. Kako mu je bio točno preko lijevog krila, Jurjević je dao gas 95 posto i oštro zaokrenuo ka objektu.
– Sišao sam na 2.500 m i poslije minuta pri brzini oko 600 km / h, vratio se na tečaj 310, pri čemu mi je objekt bio ispred vjetrobrana – navodi Jurjević u monografiji 172. avijacijski puk. – Naglo sam skinuo plin na minimalnu snagu, izvukao zračne kočnice i smanjio brzinu na 300 km. Činilo mi se da se odstojanje od objekta ne mijenja. Pozvao sam radarsku postaju na Prevlaci i operator je konstatirao moj radarski kontakt, ali ispred mene nije ništa vidio.
Kada je Jurjević bio iznad Prevlake, upalio je reflektor u nosu aviona a operator je potvrdio da ga vizualno vidi. Ali i da ispred njega, na većem odstojanju, vidi i jako svetio koje se kreće istim tečajem. Jurjević zatim ubrzava na 450 km / h i sa istim odstojanjem leti do Dubrovnika. Tu je NLO naglo ubrzao, pošao u penjući zaokret ka otvorenom moru i nestao iz vidokruga …
– Dobro je da ja jurim njega a ne mogu ga stignem, jer što bi bilo da se okrene i on počne juri mene, a ne mogu mu pobjegnem – pomislio je Jurjević nakon ovog bliskog susreta.
Po slijetanju, pilot iz zone Nikšić je rekao da ga je stalno vizualno pratio, a vidjeli su ga i svi ljudi sa stajanke dok je bio u rejonu Budve. Poslije svog bliskog susreta s NLO, Jurjević je napisao izvješće komandi RV i PVO. Predložio je da dva aviona mig 21 bez plana i radio veze dolete iz Batajnice u Titograd, i da mu se stave na raspolaganje. Već poslije dva dana, avionom JAT-a je na zračna Titograd stigao inženjer Milivoje Jugin, koga je poslala komanda RV i PVO. U uredu zapovjednika 172. pukovnije je formirana stručna skupina na čelu s jugina.
Jurjević je sve članove upoznao s dotadašnim događanjima vezanim za pojavu nepoznate letjelice i iznio im plan za sljedeću noć. Dogovoreno je da oni sa pitomcima izvode normalnu letačku obuku a da se, u trenutku kada se pojavi NLO, na njegovo znak svi avioni spuste na visinu od 500 m iznad tla i započnu slijetanje najkraćim putem.
Dva aviona mig 21 bi odmah krenula u presretanje. Po planu obuke, trebao se uvježba grupno letenje u parovima na ruti Bioče-Nikšić-Herceg Novi-Petrovac-Tuzi-Bioče, uz promjenu uloga vođa-pratitelj, pa još jedan krug. Letjelo se na visini od 2.500 metara, sa šest parova u lancu. Parovi su redom polijetali i rasporedili se na različitim mjestima duž navede rute. Poslije 50 minuta, kada se prvi par aviona pripremao za slijetanje, NLO se pojavio u sredini prostora oivičenog pomenutom maršrutom.
– Sve posade su ga vidjele i javile u kom pravcu ga vide – kaže Jurjević. – NLO se pojavio negdje između Cetinja i Danilovgrada, i to na istoj visini kao i avioni u zraku u tečaju prema aerodromu, kao da će i on na slijetanje. Dao sam preko radija ugovoreni signal, avioni su pošli na slijetanje, par migova je poletio, a kada je NLO krenuo u pravcu Prevlake, posade su ga odmah vizualno otkrile.
Piloti migova tada dodaju gas, kreću maksimalnom brzinom za NLO koji je već od Prevlake letio ka otvorenom moru, ali razmak između progonitelja i plijena ostaje uvijek isti. Migovi čak daju i dodatno izgaranje, ali ne smanjuju odstojanje. Radarska postaja vidi naše avione ali i NLO, kome bilježe brzinu od 1.700 km / h. A onda radar naprasno očitava NLO iza aviona, kako leti brzinom oko 80 km!
– Migovi skidaju forsaž, a kako sam po radio vezi zaključio da su piloti vidno zbunjeni i uzbuđni, naređujem da prekinu let – svjedoči Jurjević. – NLO je nestao, a Jugin je prokomentirao da nema ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina, a koje ostvari u tako kratkom vremenu. Ništa konkretno nismo zaključili.
Potom su napisali izvještaj komandi RV i PVO. Igra mačke i miša borbenih pilota JNA i NLO trajala je čitavih 15 dana. Počeli su se ispoljavaju i skriveni strahovi, naročito kod pitomaca, a sa drugih aerodroma su ih zvale kolege i pitali što to jure. Neki su podrugljivo, ili u šali, komentirali da jure vještice.
Zapovjednik Zvonko Jurjević je zaključio da je nemoguće utvrditi o kakvom se tipu letjelice radi niti što je njezin cilj, ali da NLO očigledno nema neprijateljske namjere. Naredio je pilotima da nastave sa obukom i da više ne obraćaju pozornost na pojavu svjetleće kugle na nebu. Jedino da mu odmah jave kada je ugledaju.
Sljedeće noćno letenje je otpočelo kao i obično, avioni su odlazili i dolazili na stajanku. Odjednom, u uobičajeno vrijeme, u rejonu Ceva pojavio se NLO sa već viđenim karakteristikama. Svi koji su bili na stajanci zrakoplova su ga ugledali i glasno komentirali.
– Gledao sam ga, iako sam se ponašao nezainteresirano – potvrdio je Jurjević. – NLO se kretao prema aerodromu, a uočile su ga i posade zrakoplova u zraku. Pilotima na stajanci sam tvrdio na ništa ne vidim, dok mi komandir eskadrile nije prišao i rekao da NLO vidi 100 ljudi na stajanci! Odgovorio sam glasno da ništa ne vidim, jer neću vidjeti i da prestanu sa komentarima. A NLO je po dolasku iznad aerodroma ugasio svjetla i nestao …
Slučajno sam 1997. susreo inženjera Milivoja jugina u Beogradu – navodi umirovljeni general-bojnik. – U kratkom razgovoru s njim izrazio sam želju da se slučaj proanalizira na nekom stručnom nivou, ali on nije pokazao neki interes. Rekao mi je da misli da su u pitanju bili baloni s komandama, gdje se motori uključe pri približavanju letjelice u zraku i on se tada se udaljava.
General Jurjević piše i da ostaju mnoga nejasna pitanja. Odakle balon u 1975. godini s takvim letačkim mogućnostima i manevarskim osobinama, kakvih nema ni dan danas? Zašto se pojavljivao samo noću i uvijek 50 minuta nakon početka letenja, iako je vrijeme početka menjano? Zašto je iznenada prestao s pojavljivanjem, iako se i dalje izvodila noćna obuka? Zašto je nekada imao odraz na radaru, a nekada ne?

ŠTO JE TO PRATILO Fokera

Kada je u dva sata noću zazvonio telefon u stanu načelnika Kontrole letenja Uprave za civilno zrakoplovstvo SFR Jugoslavije Zlatka veresiju – to je samo moglo značiti da se radi o nečemu iznimno ozbiljnom
Te noći, Zlatka veresiju su probudili, jer jedan naš transportni zrakoplov bio pod pratnjom užarene lopte od trenutka kada je napustio zagrebački i prešao u vazušni prostor beogradske Oblasne kontrole. Iznad Slavonskog broda, gdje je bila granica na kojoj se smjenjuju srpskih i hrvatski kontrolori, prolazi 18. meridijan koji ih razdvaja. U trenutku kada je beogradski kontrolor preuzeo letjelicu pored nje se nalazila užarena lopta koja je letjela paralelno s njom, istodobno emitirajući jaku svjetlost. Priča se odvija u elisomlaznom avionu foker frendšip zagrebačke ‘Pan Adrije’. To je bila letjelica za prijevoz pošte na relaciji Zagreb-Beograd-Skoplje, ali je imala i dodatna mjesta
za desetak putnika. Osim posade, u zrakoplovu je bilo šest putnika. Kako nam je ispričao Zlatko Vereš, u trenutku kada je obavljeno preuzimanje vođenja zrakoplova iz jedne oblasne kontrole u drugu, kapetan letjelice javio se radio vezom beogradskom kontroloru riječima: ‘Imamo jako svjetlo s lijeve strane koje nas prati. Blještavo je, pa ne mogu vidjeti konture letjelice. ‘ – Naprava koja je pratila avion emitirala je izuzetnu svjetlost – govori nam Vereš. – Sve vrijeme pilot je održavao radio vezu s oblasnom kontrolom, a putnici su prešli na lijevu stranu zrakoplova gledati neočekivani i neobjašnjiv prizor. Kontrolor letenja podgrijao je atmosferu dok je promatrao zaslon isped sebe. Samo me je pogledao i glasno rekao: ‘Imam i ja dva odraza na zaslonu!’
U tom trenutku, civilnu kontrolu letenja pozvao je Vojni operativni centar iz Banovaca. Iako su radarske službe bile bazirane na dva različita sustava, pitanje koje su postavili kolegama iz civilne kontrole bilo je izravno i nedvosmisleno: ‘Imate li na radaru još neki objekt pored’ Pan Adrije ‘? Mi vidimo još nešto! ‘ Ovaj let trajao je punih 35 minuta, s tim da je nepoznati objekt u jednom trenutku prešao letjeti s desne strane aviona.
– Zbog blještave svjetlosti pilot nije mogao utvrditi udaljenost letjelice koja ga je pratila – objašnjava dalje Vereš.
– Na radaru, ona je bila udaljena najviše 900 metara. Kada je došao do Sremske Mitrovice, pilot je tražio dozvolu za poniranje kako bi sletio u Beograd. Pratilac se nije odvajao od njega ni poslije promjene visine leta. Uporno je letio istom brzinom i na istoj visini kao i ‘foker’.
Tek kada je krenuo u završno prilaženje, na udaljenosti nešto manjoj od dva kilometra poslije Krnješevaca, svjetleći objekt se odvojio od našeg aviona koji se spremao za slijetanje. Izgledalo je da je čudnovata nebeska epizoda završena. Posada se primirila, putnici također, počele su prve razmjene nešto opuštenijih pogleda. Nitko nije ni naslutio da priča ima nastavak … ‘
– Foker se sigurno, rutinski prizemljio, ali više nitko nije gledao u njega, već u nebo – nastavlja priču Vereš. – Tamo se odvijao neobičan fenomen. Pratilac našeg aviona lebdio je u zraku, negdje između Batajnice i Surčina, nešto bliže vojnom aerodromu. Isto, snažno svjetlo, sada se vidjelo i sa zemlje. Vojni radari su u tom trenutku bili hendikepirani, jer su bili proizvedeni tako da ne prate objekt koji se na toj visini kreće brzinom manjom od 90 km na sat. A ‘naš’ posjetitelj se ‘zakucao’ za nebo, potpuno nepomičan. Iznenađen ovakvom pojavom, dežurni časnik za navođenje presretača na cilj naredio je da polete dvije posade naših ‘sejbrova’, tadašnjih vojnih lovaca. Međutim, radar nije bio od pomoći, pa im elektronsko noćno navođenje nije dalo točne podatke, pošto je cilj stajao i nakon pet okretaja radarske antene bio je precrtan na radarskom pokazivaču. Jedino u što su bili sigurni piloti, ali i vojni i civilni kontrolori letenja, jeste da se iznad njih nalazi potpuno nepoznat leteći objekt, koji je bio podjednaka tajna svima njima.
– Ne prepričavam vam nešto što nisam osobno vidio – izričit je Vereš. – I mi, iz kontrole, izašli smo na balkon. U oblaku smo jasno ugledali jako blještavilo. Osjećaj je bio krajnje neobičan.

IZMEĐU DVA RADARSKA SNOPA

Vojni ‘Sejbrovi’ su krenuli ka objektu, ali nisu mogli da dosegnu njegovu visinu, jer su, otprilike negdje ispod njega, imali snažno ometanje radio veze i osim šuštanja u slušalicama nisu čuli više ništa. To prilikom noćnog leta nije bio nimalo ugodan osjećaj. Po ustaljenoj proceduri, nastavili su letjeti na istoj visini do Kovina, kada je radio veza najzad uspostavljena, a dežurni časnik za navođenje ih je brzim i izričitim naređenjem vratio na aerodrom. Svjetlo je nestalo iz oblaka, a pratitelj se najzad izgubio. ‘Ovog puta posjete nepoznatih gostiju zaista je okončana’. Ovo je bila druga pogrešna misao onih koji su te nezaboravne noći bili svjedoci čudnog nebeskog događaja na aerodromu pored Beograda. Posada ‘Fokera’, našeg junaka s početka priče, u međuvremenu je uradila sve ono što je spadalo u red uobičajene procedure. Istovarena je pošta, iskrcani putnici, a uzeli su novi teret za Skoplje, kao i dvoje kasnih noćnih putnika koji su se uputili ka glavnom gradu Makedonije. Sasvim osnovano, poslije ovako burnog prvog dijela leta, posada je vjerovala da će joj makar drugi dio biti miran, baš kao što je bila i noć. Ne lezi vraže, svega je bilo samo ne mira …
– Kada je ‘foker’, poslije polijetanja bio iznad avalskog mjesta Zuce, opet se pojavio isti pratitelj – nastavlja priču naš sugovornik. – Na potpuno identičan način priča je nastavljena. I tada se događa još jedna nevjerojatna epizoda. Šef smjene u kontroli letenja upitao je kapetana hoće li ga okrene prema nepoznatoj letjelici (!?). Valjda je grozničava radoznalost pobijedila
obojicu, jer je kapetan kao iz puške odgovorio: ‘Hoću!’ Uslijedila je instrukcija: ‘Hajde ulijevo za 180 stupnjeva!’
Samo taj dio večeri predstavljao je spektakularnu priču o ljudskoj psihologiji, radoznalosti koja čovjeka može opsjedne. Nevjerojatan je bio zahtjev pilota koji kaže: ‘Ma, daj da se okrenem, da ga vidim!’ ‘Foker frendšip’ je zrakoplov koji je u nosu imao radar, doduše ne velike snage, jer je bio namijenjen prvenstveno lociranju opasnih oblaka na mogućoj putanji. Ipak, pilot ga je uključio i video cilj koji mu ide ravno u nos!
– Tada sam viknuo šefu smjene da odmah okrene zrakoplov natrag – sjeća se Vereš. – Avion se vratio na traženu putanju prema Skoplju, a pratitelj se neumoljivo zalijepio za njega, kao i prije toga. Letjeli su tako, u paru, i sve je potrajalo dok ‘foker’ nije stigao iznad Topole.
Tada je gost riješio da okonča posjetu. Naglo, kao što je i došao. Kako se sjeća Vereš, nije bilo moguće ispratiti brzinu odlaska neobičnog posjetitelja. Nestao je okomito, munjevitim manevrom. Između dva okreta radarskog snopa, za samo desetak sekundi, on se potpuno izgubio sa zaslona. A domet radara bio je 250 kilometara!
Nije nam ovu priču ispripovijedao bilo tko. Mnogi ugledni vazduhoplovci prokomentarisaće je riječima: ‘Hej, ovo je rekao, ni manje ni više nego legendarni Zlatko Vereš!’ A njemu u ovoj branši svi vjeruju.
Zlatko Vereš rođen je 1935. godine, a još kao gimnazijalac počeo se bavi jedriličarstvom. Bio je pilot RV i PVO, a zatim je kao profesionalni pilot prešao u civilno zrakoplovstvo. Paralelno je radio iu kontroli letenja, da bi specijalizaciju okončao 1967. godine u SAD, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Iste godine imenovan je za načelnika jugoslovenske Kontrole letenja. Smatraju ga kreatorom modernog sustava jugoslavenske kontrole letenja. Kao pilot u rezervi sudjelovao je u snimanju filmova ‘Bitka na Neretvi’ i ‘Partizanska eskadrila’. Od 1974. godine je u Oklahoma Cityju specijalizirao uzroke nesreća u civilnom zrakoplovstvu i bio je predsjednik Povjerenstva za udese u više od 200 slučajeva.

BLISKI SUSRET Trifko RADETA

Potpukovnik avijacije u penziji Trifko Radeta svjedoči kako je s nastavnikom u ‘galebu’ iznad Cresa, 1985. vidio objekt cilindričnog oblika. Nikada do sada i nikom nije govorio, niti pisao o misteriji iznad sjevernog Jadrana, bliskom susretu sa neidentificiranim letećim objektom (NLO). Nakon 26 godina šutnje, potpukovnik avijacije u penziji, pilot Trifko Radeta (47) prvi put je javno posvjedočio o susretu aviona JNA s ‘letećim tanjurom’. Ovaj misteriozni događaj se odigrao početkom 1985. godine. Tada je Radeta, kao pitomac treće godine zadarske Vojne zrakoplovne akademije boravio na aerodromu Pula, koji je važio za najbolji centar za praćenje i navođenje aviona u nepovoljnim meteo uvjetima.
– Jednog dana, rano popodne, bio sam u kabini zrakoplova ‘galeb’ (N-60) s legendarnim nastavnikom letenja Mitom zvanim Dolar – priča Radeta. – uvježbavali smo figurno letenje i vađenje iz nepravilnih položaja pod kalotom, u zoni vizualnog letenja Rab, na visinama od 2.500 do 4.500 metara. Dan je bio prelijep za letenje, bez ijednog oblačka, sa vidljivošću preko deset kilometara.
Potpukovnik avijacije u penziji svjedoči da se ubrzo oformio lanac, i avioni su jedan za drugim polijetali i odlazili ka svojim zonama. Let je tekao bez ikakvog problema, kaže Radeta, dok u pewawu ka zoni u traverzi Cresa nije primijetio leteći objekt, cilindričnog oblika cigarete i boje aluminija.
– Procijenio sam da je bio dužine do 20, a širine do četiri metra – predočava nekadašši vojni pilot. – Nastavnik u drugoj kabini, koga sam obavijestio o objektu, preuzeo je komande i doveo avion u poziciju da i sam može dobro vidjeti čudnu letjelicu. Objekt je letio ne brže od 100 km na sat, na visini oko 1.500 metara i na obodu naše i zone Krk.
Odmah po viđenju, nastavnik je obavijestio aerodromsku kontrolu letenja u Puli provjeriti da li u zoni letenja ima i nekih nema drugih letjelica. Istovremeno, priča Radeta, upozorili su kolege koji su se nalazili na pravcu kretanja objekta da ne idu ispod visina rada u zoni, kako ne bi došlo do sudara.
– Ne skidajući pogled sa ovog objekta i konstantno mu se približavajući, doživjeli smo veliko iznenađenje – tvrdi Radeta – Odjednom je ubrzao let nevjerojatnom brzinom, da bi za pet-šest sekundi izašao iz zračnog prostora SFRJ, na poziciji Trsta. Tek po izlasku NLO iz našeg zračnog prostora, s ‘debelim zakašnjenjem’, od aerodromske kontrole letenja obaviješteni smo da u dotičnoj zoni nema drugih letjelica.
Kako kaže, s aerodroma u Puli javio se i dežurni za radarsko navođenje, specijalista u ovom poslu, koji im je uzbuđen rekao da na nebu iznad sjevernog Jadrana nema ni jednog drugog letećeg objekta, osim njihovih aviona.
Po slijetanju na aerodorom, pitomci su komentirali ovaj događaj, a nastavnici su se povukli u svoje prostorije.
– Najmanje osam pilota je sudjelovalo u ovome viđenju, o kome se do sada nije javno govorilo – veli Radeta. – Nitko nam nije naredio da ćutimo, ali je bio prisutan strah da te na redovitim liječničkim pregledima na VMA proglase nesposobnim za dalju službu. A to bi bio isuviše veliki rizik, da se tolike godine odricanja, truda i učenja bace u vodu zbog nečega što nije nikome škodilo, niti ugrozilo sigurnost letenja.
A poslije Trifka Radete, nedavno se javno oglasio i Dragutin prepustimo iz Pule, koji je i sam dva puta doživio neobične susrete na nebu krajem osamdesetih. On je za hrvatski ‘Jutarnji list’ posvjedočio da je kao kao nastavnik u avionu ‘galeb’ jedne ljetne noći s učenikom krenuo prema Zadru. Vježba je bila standardna i namijenjena iskusnijim učenicima, koji su bili na korak od toga da postanu profesionalni piloti. Rutu bi prelazili nekoliko puta iste noći – od Pule preko Opatije do Bakanjca kod Zadra, pa nagli okret nazad.
Za vrijeme trećeg ljeta, negdje oko ponoći 1987, baš kod Bakanjca počeo je kaos.
– Noć je bila zvjezdana, a let ugodan, pa sam se opustio i preko komandne ploče nadzirao svog učenika kojem je dobro išlo – priča prepustimo.
U jednom trenutku učenik mu se uzbuđeno obratio.
– Što je ovo s naše lijeve strane? – pitao je.
Prepustimo je podigao pogled i ugledao nevjerojatan prizor. Pred njim je na udaljenosti od pedesetak metara bila narančasta elipsa koja se kretala u smjeru njegovog aviona. ‘Galeb’ je u tom trenutku bio na visini od 3.600 metara, a učitelj je procijenio da se objekt kretao brzinom od oko 900 kilometara na sat.
Naglo su skrenuli jer je prva logična pomisao bila da je riječ o nekoj letjelici, pa je najvažnije bilo izbjeći sudar. ‘Galeb’ je tada pao na visinu ispod 3.000 metara, tako da je prepustimo gledao u dno elipse. Ona je tada svijetlila crveno. Odmah je stupio u kontakt s kontrolom leta u Zagrebu.
– Nema nikoga, sam si – rekli su mu kontrolori.
Prepustimo je tražio dodatnu provjeru, međutim do kraja večeri ni Ljubljana, ni Zagreb, ni Beograd na vojnim radarima nisu primijetili druge letjelice pokraj njihove. Kontrolor s Brijuna mu je rekao:
– Vidim ga okom, nisi poludio, ali na radaru ga stvarno nema.
Nastavnik je učeniku rekao da nikome ne prijavljuje što je vidio da im se ne bi svi smijali jer je pomislio da je možda riječ o iluziji. Međutim, u trenutku kad su slijetali u Pulu, već su ih čekali istražitelji koji su ih odvojili u posebne sobe i tražili od njih da napišu izvješće.
– Opisali smo što smo vidjeli, ali nikad više nitko nije spomenuo te izvještaje. Jedan iskusni kolega mi je rekao da nema pilota koji je odradio više od 200 sati leta a da barem jednom nije imao slično iskustvo – ispričao je prepustimo za ‘Jutarnji list “.
On dodaje da ne tvrdi da je imao kontakt s izvanzemaljcima.
– Riječ je o NLO-u, to je zaista nepoznati objekt, ali sam sebi objasnio da je riječ o elektromagnetskim, nazovimo ih, oblacima ili grupama koje ostaju kao trag iza svakog aviona. To mi je jedino moguće objašnjenje – kaže prepustimo.
On objašnjava da se u jednom trenutku ohrabrio, pa je pokušao prati objekt, ali je on promijenio smjer pod kutom od 90 stupnjeva, što pri tim brzinama ne može nijedna letjelica koju su proizveli ljudi.
– Iskustvo nije bilo ugodno. Osjećao sam se bespomoćno jer nisam znao s čim sam se susreo – kaže bivši učitelj.
Radeta se prisjetio i svog prvog susreta s NLO 1986. godine u okolici Zadra.
– Imali smo noćni let i tom prilikom nekoliko pilota je uočilo letjelicu i svjetlost koja se doslovno igrala s nama – veli potpukovnik avijacije u penziji.
– Kretala se iznad, pa ispod nas, lijevo, desno, da bi na kraju nestala. Vojni radari nisu mogli identificiraju objekt, a nama je ubrzo stiglo naređenje da stignemo letjelicu i oborimo je. Međutim, nismo uspjeli da je stignemo.
Nakon završene Vojne zrakoplovne akademije, Trifko Radeta je do 2002., kao pilot borbene avijacije, službovao na aerodromima Mostar, Zadar, Pula, Podgorica, Niš i Kraljevo. Do umirovljenja, 2006. radio je u Zapovjedništvu Zračnih snaga Srbije, a iste godine je diplomirao na Mašinskom fakultetu u Nišu.

conopljanews.net

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

Saznajte više o astrologiji kontaktiranjem astrologa koji će Vam pomoći da se uz razgovor, tarot i proricanje oslobodite štetne crne magije i unapredite Vaš život poznavanjem horoskopske karte.

SKIDANJE CRNE MAGIJE- poziv do rješenja Vašeg problema

#SIGURNO

#BRZO

#POMAŽE

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

SRBIJA

120 RSD

HRVATSKA

0,46 EUR

0,63 EUR

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM