Dopustite sebi upoznati samoga sebe!
Poznati engleski književnik, kazališni glumac i redatelj, William Shakespeare, u svojoj komediji “Kako vam je drago”, napisao je:

“Cijeli je svijet pozornica i svi su muškarci i žene tek glumci; imaju svoje izlaske i ulaske “.

Kada malo bolje razmislite, svi mi svakodnevno igramo svakojake uloge i nosimo različite maske kako bismo se bolje uklopili u okolinu te ispunili različita očekivanja u odnosima s ljudima – neovisno o tome da li je u pitanju naš privatni ili poslovni život.
Samo po sebi, naravno, to ne znači ništa loše. Drukčije ne bismo mogli funkcionirati.
Međutim, problem nastane kada u jednom trenutku života mi jednostavno zaboravimo tko je taj koji se skriva iza svih maski i uloga, što ta osoba zaista želi u svojem srcu te što stvarno misli i osjeća!
Drugim riječima, s vremenom se toliko poistovjetimo sa svojim ulogama i maskama da zaboravimo gdje je jasna granica između nas i naših uloga.

Čisto testa radi, promislite kada ste zadnji put proveli razdoblje od samo sedam dana uzastopce, a da ste mogli sasvim iskreno izražavati ono što stvarno mislite i osjećate u interakciji s raznim ljudima oko sebe, a bez da ste morali igrati svakojake uloge koje, u osnovi , nemaju veze s vama te smišljati razne diplomatske odgovore i izraze …

Naravno, jasno mi je da se radi o nemogućoj misiji s obzirom na trenutni stadij razvoja društva u kojem živimo. Međutim, važno je da vi radi samoga sebe imate osviještenu jasnu granicu između izvornog sebe u odnosu na razne uloge koje igrate i maske koje nosite – jer u protivnom, život postaje vrlo kompliciran, a usudio bih se reći i besmislen.

U svojoj osnovi, vi niste brižni otac, samohrana majka, uzorni student, pouzdani odvjetnik, dosjetljivi računovođa, strogi šef, marljivi zaposlenik, odani prijatelj, vegetarijanac, torcidaš, pripadnik političke stranke, itd. U svojoj osnovi, vi ste nešto sasvim drugo i što više postajete svjesniji samoga sebe, u stanju ste postupno započeti izabirati uloge koje, u razdoblju života u kojem se nalazite, najviše podržavaju ono što vi jeste!

Onda kada izgubimo svijest o izvornom sebi – o svojoj duhovnoj prirodi – naš život prestaje biti čaroban. Stalno čekamo promjenu vanjskih okolnosti kako bismo započeli živjeti onako kako duboko u svojem srcu osjećamo da bismo trebali živjeti. Prati nas osjećaj … kao da je život nešto što se odvija pored nas, a mi stalno stojimo sa strane i čekamo ispunjenje raznih uvjeta koji će nam poslužiti kao “ulaznica” u život kakvog bismo željeli živjeti … kao da radost i entuzijazam stalno prolaze pokraj nas , a nikako da uđu i zadrže se u našem “svijetu”.

Vrijeme je da započnemo biti iskreni prema samome sebi. DOPUSTITE SEBI UPOZNATI SAMOGA SEBE! Ne mora nitko biti upoznat s vašom namjerom, ali važno je da vi započnete uvažavati sami sebe te svoje istinske misli i osjećaje. Dopustite si misliti i osjećati ono što zaista mislite i osjećate za razliku od onoga što smatrate da biste trebali misliti i osjećati! To ponekad može biti vrlo bolno i nelagodno, ali jedino takvim pristupom prema sebi stvarate pogodno tlo za susret sa samim sobom – A TO JE NEŠTO PREDIVNO!