U ovom slučaju prisutna je sklonost da se dužnosti i obveze prema drugima pretpostave vlastitim potrebama i željama. To najčešće moze biti zbog osjećaja krivnje, ili uvjerenja da “to tako treba”, koji proizlaze iz domaćeg odgoja s porukom da je to “cijena koja se mora platiti radi oslobodjenja”. Tu su i unutarnje strepnje i bojazni koje proizlaze iz nedostatka samopouzdanja. Mogući su i psihosomatski problemi. Ovo su detaljisti skloni pretjeruju u tome, a to može im život učini nepodnošljivim.
Prepuštaju se drugima, tudjim zahtjevima i željama, iz straha da neće biti dovoljno cijenjeni ako ne budu “lili krv i znoj”. Najčešća posljedica toga je čest mentalni i fizički zamor. Tu je i sklonost da na sebe preuzimaju krivicu za stvari koje ih se, zapravo, ne tiču. Nisu zadovoljni poslom – bilo zbog loših prihoda, bilo zbog toga što ih nedovoljno cijene za preveliki trud koji ulažu svakodnevno. Skloni su da se opterete detaljima i da sve čuvaju u glavi u “ladicama”.
Potrebno je da na sve “gledaju” mnogo šire. Idealno nema. Umjesto da mijenjaju svijet – treba da mu se prilagode bez gorčine, da vibriraju s okolinom prilagođavajući se svakoj situaciji. Život će im se osmjehnuti onog časa kada se prepuste sudbini, bez ikakvih daljnjih robovanja drugima. Treba da se bave poslom koji im donosi zadovoljstvo i čini ih sretnim. Takodje, važno je da eliminiraju potrebu za požrtvovanjem za druge, da se posvete stvarima koje im prijaju.